Bez puno pompoznih najava i s vrlo skučenim budžetom, Sjedinjene Države modificiraju svoj program svemirskih istraživanja, a sve u nastojanju da ponovo pošalju čovjeka na Mjesec do 2020. godine, a nakon toga i do Marsa. Prepreke na putu ostvarenja ovog cilja su višestruke.
U svibnju 1961. godine američki predsjednik John Kennedy promijenio je povijesti čovječanstva zahtjevom da se prije kraja tog desetljeća čovjek pošalje na Mjesec i s njega sigurno vrati. Samo osam godina kasnije, Neil Armstrong je kročio na površinu Mjeseca opisavši taj događaj malim korakom za njega, ali velikim pomakom za čovječanstvo. Dvadeset pet godina kasnije, u siječnju 2004. godine predsjednik George W. Bush pozvao je na stvaranje nove vizije putovanja svemirom.
"Sagradit ćemo nove svemirske letjelice koje će čovjeka ponijeti u prostranstva svemira, omogućavajući mu da ponovo kroči na Mjesec i pripremi za putovanja u svjetove smještene daleko od našega."
Iako je ova vizija ostala u sjeni rata u Iraku, borbe protiv terorizma i drugih tekućih problema američke svakidašnjice, riječi predsjednika Busha postale su glavna ideja vodilja promjenama programa svemirskih istraživanja. Povratak čovjeka na Mjesec, postao je neobično važan cilj novog programa. Doktor Paul Spudis, znanstvenik sa sveučilišta Johns Hopkins u saveznoj državi Maryland, jedan je od članova predsjednikove komisije za stvaranje novog programa svemirskih istraživanja. Pokušao nam je objasniti zašto je povratak na Mjesec toliko važan.
"Boravak na Mjesecu pripremit će nas za boravak na drugim planetima. Mjesec će nam postati poznat i omogućit će nam da koristimo njegova prirodna bogatstava za produljenje boravka u svemiru. Kad jednom ovo postignemo, prvi će biti napravljen prvi rez na pupčanoj vrpci koja nas povezuje s majkom Zemljom."
Prema doktoru Spudisu, pretvaranje predsjednikove vizija u stvarnost traži rješavanje pet glavnih problema. Prvi od njih je ponovno stavljanje u pogon flote raketoplana. Drugi je završavanje izgradnje Međunarodne svemirske stanice. A treći?
"Treći je cilj izgradnja nove vrste svemirskih letjelice s ljudskom posadom. Letjelice koja će nam omogućiti ne samo odlazak u orbitu Zemlje, nego i putovanja na Mjesec, Mars pa i dalje. Četvrti cilj je povratak na Mjesec kako bi se otpočela znanstvena istraživanja koja bi nas naučila istraživati druge planete i koristiti njihova prirodna bogatstva. A peti, zadnji cilj koji treba dostići za ispunjenje predsjednikove vizija je putovanje na Mars. A potom i dalje… "
Planovi su nesumnjivo vrlo ambiciozni i za njihovo ostvarivanje biti će potrebno koordinirati nebrojene aktivnosti. Koordinaciju će obavljati NASA, vladina agencija koja se bavi istraživanjima svemira. Na čelu je NASE doktor Michael Griffin koji nam je rekao kako vjeruje u ostvarivost tih planova, međutim to će zahtijevati preraspodjelu financijskih sredstava s jednih projekata na druge i usporenje ili čak obustavu nekih istraživanja koja nisu izravno vezani za povratak u svemir. Neki od članova američkog Kongresa su skeptični te vjeruju da trenutačno dostupna sredstva neće biti dostatna za uspjeh novog svemirskog programa. Doktor Spudis se s njima ne slaže.
"NASA će dobiti preko šesnaest milijardi dolara godišnje. To je jako puno novca. Važno će biti kreativno pristupiti rješavanju problema. Kreativno i s dobrom poslovnom strategijom. Ako ova sredstva ne budu dostatna onda nema ni budućnosti za svemirska istraživanja jer dodatna sredstva jednostavno nisu dostupna."
Vizija predsjednika Kennedija stvorena tijekom šezdesetih godina, dovela je do velikog pomaka čovječanstva u osvajanju svemirskih prostranstava. Sljedeće će desetljeće pokazati da li će nas vizija predsjednika Busha približiti još više tom cilju.
