Mnoge američke četvrti se sučeljavaju s rastućim problemom uličnih bandi koje okupljaju manji dio lokalne mladeži. Aktivisti za borbu protiv ovog problema tvrde da je za iskorijenjivanje nasilja među mladima potrebna sveobuhvatna strategija koja se ne bi trebala sastojati od pukog slanja mladih delinkvenata u zatvor. Mladim bi se osobama trebali stvoriti uvjeti za izlaz iz postojeće situacije - ponudom posla i drugih društvenih aktivnosti.
Za razliku od drugih dječaka u jednoj osnovnoj školi u Los Angelesu, Luis Rodriguez nikada se nije uklopio u školsko okruženje, niti je bio zainteresiran za neki sport. Kad mu je bilo 11 godina postao je članom ulične bande. "Živio sam u vrlo siromašnoj četvrti i osjećao sam se vrlo udaljenim od ostale djece. Bio sam slomljenog duha i jako sramežljiv. Osjećao sam da kao osoba nisam dovoljno dobar - za školu, za čitavu zajednicu... Za mene, ulične su bande predstavljale moć, združenu snagu i odgovor na bilo koji problem koji bi nastao na ulici, u susjedstvu. Jednostavno, biti članom bande bio je jedini način da zadobijem ugled i poštovanje koje sam u to vrijeme trebao" - kaže Luis Rodriguez.
Tada mu se to činilo uzbudljivim načinom života - kaže naš sugovornik "Puno sam vremena proveo na ulici. Roditelji su mi jako puno radili i nije im bilo lako, naročito kao meksičkim imigrantima. Mislim da su bili vrlo frustrirani. Kad sam imao 13 godina, moja mama jednostavno nije mogla više izdržati i izbacila me iz kuće. Nije imala više snage da me kontrolira i sada kad pogledam unazad zaista joj ne mogu zamjeriti" - kaže Luis Rodriguez.
Provodeći dane na ulici, kao član ulične bande izučio je sve što se na ulici moglo naučiti – sudjelovao je u brojnim u tučnjavi, koristio razne droge... No, nakon pet godina provedenih u bandi, nešto se dogodilo, promijenilo. "Sa 18 godina, umorio sam se od ovakvog života. Bio sam ovisnik o heroinu, prijetila mi je zatvorska kazna od šest godina. Do tog vremena, 25 mojih prijatelja je bilo ubijeno. Na koncu, nešto je postojalo u meni, neka vrsta strasti za umjetnošću, pisanjem, koje mi je, mislio sam, bilo važnije nego provesti život u nekoj bandi" - kaže Luis Rodriguez.
Bilo je to prije trideset godina. Luis Rodriguez se vratio u školu. nakon toga se zaposlio i zasnovao obitelj. Kako kaže, godinama je mislio kako je čitavo ulično iskustvo za njim, no to nije bio slučaj. "Sin mi je u svojoj 13. godini postao član bande. Kao bivši član slične bande, nisam htio da moj sin napravi iste greške koje sam ja napravio, no nije išlo. U 21. godini je uhićen pod optužbom da je pokušao ubiti troje ljudi, medju kojima i dvojicu policajaca. Sada se nalazi u zatvoru gdje služi kaznu od 28 godina."
Bolno je bilo gledati svog vlastitog sina kako čini iste greške kao njegov otac, kaže Rodriguez, no sve ga je to natjeralo da pokuša spasiti ostalu mladež sa sličnim problemima. Napisao je knjigu pod nazivom ‘Always Running’ – ‘Neprestano Bježanje’ u kojoj govori o svom životnom iskustvu u uličnoj bandi. Osnovao je i vlastiti program u kojem članovima mladenačkih bandi objašnjava pravu sliku uličnog života.
U Washingtonu, sličan program posljednjih 12 godina vodi Luis Cardona, također bivši član jedne ulične bande. Cardona kaže da se divi naporima Luisa Rodrigueza: "Mislim da on predstavlja veliku inspiraciju za mladim latino-amerikance. Mnogi mladi kriminalci mogu promijeniti svoj način života. Najbolji primjer za to smo na kraju krajeva Rodriguez i ja."
Cardona napominje kako nema jednostavnog rješenja za kompleksni problem kao što je ulično nasilje. No, postoje brojni uspješni programi koji angažiraju lokalne resurse u borbi protiv nasilja.