Govor o stanju nacije, koji će predsjednik George Bush u utorak održati u Kongresu Sjedinjenih Država, dio je duge američke političke tradicije. Kratki povijesni osvrt na ovaj događaj pripremio je Jim Malone.
Predsjednikov ulaz u dvoranu Zastupničkog doma najavljuje “Sargeant at Arms”, dužnosnik Kongresa odgovoran za poštivanje dnevnog reda. Prvi je govor o stanju nacije održao George Washington 1790 godine. No tijekom 19. stoljeća i u prvom desetljeću prošlog, 20 stoljeća, predsjednici se nisu pojavljivali pred Kongresom, već su govor slali u pismenom obliku. Tradiciju držanja govora o stanju nacije, krajem siječnja ili početkom veljače, obnovio je Woodrow Wilson, 1913. godine.
Govor o stanju nacije je prilika da predsjednik podrobnije opiše svoje glavne prioritete u nadolazećoj godini, i na domaćem i na vanjskopolitičkom planu. Stephen Wayne, profesor političkih znanosti na sveučilištu Georgetown ovdje u Washingtonu o tome kaže: "Govor o stanju nacije prilika je da predsjednik Kongresu definira svojevrsni dnevni red, odnosno programa rada. Predsjednik se obraća i građanima, govori o svojim uspjesima i planovima za budućnost. Ovaj je govor dio američke političke tradicije. Prati ga ceremonijalni okvir. Takvo ozračje prilično pogoduje predsjedniku države, na javnoj sceni."
Govor o stanju nacije je i prilika da predsjednik pozove oba doma Kongresa, ali i javnost, da mu pomognu u realizaciji planova. O tome govori Thomas Mann, znanstvenik koji radi u Institutu Brookings, ovdje u Washingtonu. "To je jedan od događaja koji ima simboličnu važnost. Riječ je o događaju punom pompe i tradicije. Uživo ga prenosi televizija. Za predsjednika je to prilika da utječe na javno mnijenje, kakao bi lakše proveo svoju politiku" - kaže Thomas Mann.
Priprema govora o stanju nacije, koji prolazi kroz niz verzija, često traje mjesecima. O tome govori Ray Price, koji je pisao govore za predsjednika Richarda Nixona: "Obično smo prolazili kroz sedam ili osam verzija. Ja sam ispravljao i nadopunjavao predsjednikovu verziju, on je ispravljao i nadopunjavao moju, i tako više puta – kako bi govor bio što bolji."
Predsjednikovo godišnje obraćanje Kongresu, koje predviđa i Ustav, tek se od 1935. godine zove “govor o stanju nacije” – kada ga je tako nazvao predsjednik Franklin Delano Roosevelt.
