Uz goruće teme iz vanjske i unutrašnje politike – oglašavanje Osame bin Ladena, s jedne strane, te pitanje prisluškivanja Amerikanaca na domaćem tlu – u oči upada napis iz bostonskog "Christian Science Monitora" koji baca dugoročni pogled u budućnost … točnije u prognoze za naš planet u 2050. godini. Kažimo odmah na početku: te prognoze nisu tako sumorne kao što su bile ranije. Jučer je, naime, objavljeno pet svezaka dodataka četverogodišnjem projektu Ujedinjenih naroda nazvanom Millenium Ecosystem Assessment. Radi se o ocjenjivanju održivosti svjetskih ekosustava u budućnosti čovječanstva i potrebnim koracima da se te sustave i održi u dobrom stanju.
Dakle, rad 1360 znanstvenika iz 95 zemalja ukazao je da globalni pristup održavanju ekoloških resursa može dati vrlo dobre rezultate. Prognoze predviđaju četiri moguća puta: jedan je maksimalno globalni – s liberalnim trgovinskim odnosima i koordiniranim naporima na smanjenju siromaštva, poboljšanju obrazovanja i javnog zdravstva, uz aktivno reagiranje na pitanja zaštite okoliša. Taj put donosi najmanji rast stanovništva i najveći ekonomski rast, ali po pitanju okoliša rezultira i dobrim i lošim.
Potpuno je suprotan put kroz koji bi prolazio fragmentiran svijet koji bi se usredotočio ponajviše na pitanja sigurnosti i na regionalna tržišta, uz aktivno reagiranje na ekološke probleme. Tu bi ekonomski rast bio najniži, a porast broja stanovnika Zemlje najveći. Preostala dva puta su u sredini, a oba stavljaju veće težište na tehnologiju i na preventivno djelovanje u zaštiti okoliša. Oni i daju umjerenije rezultate, ali u 2050. ta umjerenost daje najbolju sliku. No, čak i s ovako boljim prognozama, svijet će i dalje imati neke ekološki vrlo problematične zone: središnju Afriku, Srednji Istok i južnu Aziju.
Znanstvenici tvrde – kako piše bostonski list – da je jedini put na kojemu će resursi našeg planeta održavati ljudski rod onaj gdje se ekosustavi na Zemlji promatraju kao kontinuirani, međusobno povezani dijelovi, a ne kao izdvojene cjeline. Kao pozitivan primjer za budućnost navode se trenutna nastojanja da se oceani i atmosfera, kao i korištenje tla osmatraju globalnim sustavima. Tehnologija – kaže se – podržava globalnost.