Prošla godna nije bila naročito dobra za medije i novinare. 63 novinara i pet njihovih asistenata stradalo je na radnome mjestu, radi posla kojega obavljaju.
Tradicionalnu godišnju bilancu sraza medija i bezakonja objavila je ne-vladina organizacija Reporteri bez granica, kojoj je sjedište u Parizu.
Kako izvješćuje Lada Stipić Niseteo, najopasnija je zemlja za medijski rad Irak, gdje je od početka sukoba stradalo 76 novinara i njihovih pomoćnika, što je 'preskočilo' broj medijskih žrtava za Vijetnamskog, dvadesetgodišnjeg rata.
Prošla je godina bila najgora u desetljeću po broju nasilnih smrti medijskih radnika. Registrirano je i 1308 fizičkih napada i ozbiljnih prijetnji novinarima. Izvanredno stanje koje je proglašeno u Nepalu, s ukidanjem medijskih sloboda, rezultirao je povećanim brojem slučajeva cenzure na globalnom planu. U 1006 registriranih slučajeva cenzure Nepal daje preko polovice udjela sa svojih 567 slučajeva.
Medijske slobode krši i Kina, s brojnim novinarima u zatvoru. Iza rešetaka je - koliko je poznato Reporterima bez granica - lani završilo 126 novinara od čega 32 u Kini i, na drugome mjestu neslavne ljestvice, 24 na Kubi.
Disidenti na Internetu - ili cyber disidenti - nova su kategorija na udaru sa 70 njih na odsluženju kazne.
Jedine europske zemlje spomenute na listama problematičnih za slobodan medijski rad su Bjelorusija i Rusija, a na Kosovu je lani stradao jedan novinar. Najteži su problemi tamo gdje je demokratizacija spora i manjkava, u Africi i u Aziji.
Dopisnica Glasa Amerike iz New Yorka Barbara Schoetzau razgovarala je s Ann Cooper, direktoricom Odbora za zaštitu novinara, organizacijom koja je uz Reportere bez granica danas također objavila izvješće o slobodi medija, koje se konkretno bavilo novinarima koji su stradali u obavljanju svog posla. Ann Cooper posebno se osvrnula na situaciju u Iraku koji je prošle godine za novinare bio najopasnija zemlja. Gospođa Cooper kaže da za novinare sama iračka bojišnica nije i najopasnija lokacija: "Opasnost prijeti obično na nekom drugom mjestu. Opasnost za novinare postoji prvenstveno zato što pobunjenici ciljano napadaju iračke novinare, baš zbog njihove profesije – ili zbog toga što pomažu zapadnim kolegama ili zbog toga što rade u lokalnim medijima. Obavljanje vlastita posla u Iraku je postala vrlo opasna stvar."
Ann Cooper ukazuje i na dugogodišnji trend prema kojem se ubojice novinara rijetko kažnjavaju: "Ova činjenica ima užasan učinak, primjerice u zemljama poput Filipina ili Rusije. Kada ubojice prolaze nekažnjeno, krug nasilja protiv novinara se nastavlja…U takvim slučajevima, odgovornima držimo vladu konkretne zemlje. Vlada možda nije izravno odgovorna za konkretno ubojstvo, no odgovorna je za opće poštivanje zakona u svojoj zemlji. Ukoliko se ubojice u takvim slučajevima sustavno ne kažnjavaju, vladu smatramo odgovornom za represiju protiv medija."
U izvješću newyorške organizacije kritiziraju se i Sjedinjene Države zbog toga što su tijekom prošle godine u zatočeničkim centrima u Iraku i Guantanamu držale i neke novinare.
