Tisuće stanovnika Louisiane, koji su u uraganu izgubili domove, našlo je sklonište u susjednim saveznim državama, kao i u djelovima svoje savezne države koji nisu bili pogođeni ovom prirodnom katastrofom. U reportaži Grega Flakusa možemo vidjeti primjere velikodušnosti i solidarnost od strane običnih građana, koji su svoje domove otvorili stanovnicima New Orleansa.
U drami Tennessee Williamsa 'Tramvaj zvan čežnja', glavna junakinja Blanche Dubois izgovara poznatu rečenicu: 'Uvijek sam ovisila o ljubaznosti stranaca'. Mjesto radnje ovog djela je New Orleans. Danas je situacija takva da tisuće građana ovog grada, zaista ovisi o velikodušnosti i solidarnosti njima nepoznatih ljudi.
Primjerice, mještani Kaplana, gradića na jugo-zapadu Louisiane koji ima oko pet tisuća stanovnika, prije nekoliko su dana organizirali provizorno prihvatilište za evakuirane stanovnike New Orleansa i to u društvenom domu ratnih veterana. Međutim, prihvatilište je ugostilo tek njih nekoliko – i to zbog toga što je većina završila u domovima samih građana. Među stotinama građana koji su inzistirali da ugoste žrtve uragana bila je i Barbara Touchet, po zanimanju medicinska sestra.
'Gledala sam na televiziji sve ovo što se događa od prvog dana kada je udario uragan. I mislila sam kako ovi ljudi nemaju gdje otići, a ja živim u velikoj kući i imam slobodnu sobu. Da mogu, sve bih ih udomila. Tako da sam uzela jednu obitelj, i dala im sve što trebaju. Mogu ostati koliko god dugo žele. Mogu ovdje ostati živjeti, ako moraju' – rekla nam je Barbara Touchet.
Iako se u dvorani veteranske organizacije American Legion pripremaju obroci za izbjeglice, Barbara Touchet radije za svoje goste kuha sama. U pripremanju pečene piletine pomaže joj unuka. Troje od pet ljude koje je prihvatila na smještaj su kronični bolesnici, te Barbara - kao medicinska sestra - i tu uskače u pomoć.
Lokalna liječnica Padmini Gupta je rodom iz Indije, a u Kaplanu živi dvadeset godina. Ona kaže da većina izbjeglica pati od stresa, ali da su mnogi među njima i kronično bolesnici kojima treba dnevna doza lijekova, kao i regularni medicinski tretman. "Neki od njih ostavili su lijekove kod kuće. Neki su izgubili svoje zdravstvene isprave, neki su ih zaboravili… Neki od njih niti nemaju zdravstveno osiguranje. Nikome nisam ništa naplatila; rekla sam im da ću im dati lijekove koje imam" – kaže doktorica Gupta.
Kada završi svoj regularni posao u Kaplanu, odveze se u 50 kilometara udaljeni Lafayette, gdje se nalaze tisuće izbjeglica, na lokalnom stadionu.
Organizator svih lokalnih humanitarnih napora je Galis Touchet, koji tvrdi da je solidarnost ovog gradića toliko jaka zbog toga što je i sam iskusio što znači biti na udaru uragana. 'Ovo se i nama moglo dogoditi. Nadam se da bi drugi ljudi tada i nama pomogli, kao što mi sada pomažemo stanovnicima New Orleansa. Pomažemo jer znamo da bi i nama jednog dana pomoć mogla trebati' – objašnjava motivaciju stanovnika gradića Kaplan Galis Touchet.
