Novi saudijski kralj Abdullah, kako se očekuje, intenzivirat će ekonomske i političke promjene u svojoj zemlji. Analitičari i diplomati, međutim, vjeruju da će to činiti oprezno kako bi pomirio striktne islamske tradicije i potrebu da se zemlja pretvori u moderno društvo.
Premda je posljednjih deset godina de facto bio na čelu zemlje - nakon moždanog udara koji je pretrpio kralj Fahd - novi saudijski kralj Abdullah sada, nakon bratove smrti, može vladati u svoje ime. Pred njim se nalazi nekoliko izazova, od obračuna s domaćim teroristima inspiriranima al-Qaidom, do otvaranja političkog sustava kako bi se građani dobili važniju ulogu u vladanju zemljom. Otkako je osnovana 1932. godine Saudijska Arabija je svoj legitimitet temeljila na podršci svećenika koji prakticiraju čistu wahabističku struju Islama.
Ograničene političke reforme kralja Abdullaha, tijekom njegovog upravljanja zemljom, bile su usmjerene na održavanje prvih izbora za lokalna vijeća ranije ove godine. No, kako kažu diplomati, to je naišlo na protivljenje nekih tvrdolinijaša među islamskim svećenicima i njihovih saveznika u kraljevskoj obitelji. S druge strane, srednja kategorija ljudi sve više govori o sudjelovanju u političkom životu.
Khaled el-Maeena, urednik arapskih vijesti na engleskom jeziku, izrazio je za Glas Amerike uvjerenje da će se kralj oprezno kretati u smjeru modernizacije saudijskog društva. "On će uravnotežiti svoju politiku zato što u ovoj zemlji postoje ljudi koji žele da se kotač napretka kreće prema naprijed punom brzinom, a tu su i ljudi koji su nešto oprezniji. Kralj zna da mora ići prema naprijed, te da neće biti zaustavljanja na putu napretka".
Zapadni diplomati kažu da kralju put ka reformama olakšavaju financijske prilike. Nakon nekoliko godina deficita, uzrokovanog niskim cijenama nafte, velikom izdvajanjima za socijalnu skrb građana te ekstravagancijama sve brojnije kraljevske obitelji, saudijska državna blagajna puna je novca od rastućih cijena nafte.
Diplomati dodaju da kralj Abdullah sada ima gotovinu kojom može odobrovoljiti nezadovoljne članove kraljevske obitelji kako se ne bi miješali u njegove planove o modernizaciji društva. Još jedan važan izazov za novog kralja jest jamčenje saudijske sigurnosti i opstanka monarhije. Naime, u protekle dvije godine sve veći broj napada militanata usmjerenih na destabiliziranje zemlje i rušenje monarhije naveo je čelništvo da pobliže preispita radikalizaciju mnogih mladih Saudijaca. Vladin udar na terorizam doveo je do ublažavanja napetosti sa Sjedinjenim Državama koje su, od terorističkih napada 11. rujna 2001. godine, sumnjičavo gledale na financijsku podršku kraljevske obitelji radikalnim elementima.
Nawaf Obaid, savjetnik za nacionalnu sigurnost saudijske vlade priznao je da je njegova zemlja bila spora u obračunu s radikalima no sada je, kako kaže, saudijsko društvo, uključujući mnoge vjerske krugove, ujedinjeno protiv terorizma. "Saudijske vlasti su se trebale obračunati s ekstremnim elementima unutar establišmenta. No kritičari koji napadaju Saudijsku Arabiju u cjelini optužuju čelništvo za podršku terorizma što je potpuno pogrešno. Upravo suprotno, kao što se može vidjeti posljednjih nekoliko godina, oni isti vjerski čelnici koje su ljudi kritizirali da podržavaju terorizam najsnažnije su istupili protiv terorista".
Vjeruje se da su kralj Abdullah i njegov nasljednik, princ Sultan, u 80-tim godinama života što navodi neke diplomate na bojazan za dugoročnu stabilnost Saudijske Arabije. Oni se pribojavaju unutarnjih borbi i zauzimanja što boljih pozicija unutar kraljevske obitelji jednog dana kad kralj Abdullah umre. No Simon Henderson koji je napisao knjigu Nakon kralja Fahda: Nasljeđe u Saudijskoj Arabiji kaže da je kraljevska obitelj uvijek bila jedinstvena u trenucima krize. "Kraljevska obitelj broji oko pet tisuća prinčeva i vjerojatno isto toliko princeza. Oni znaju kako stvari stoje, da moraju biti jedinstveni, jer bi u protivnom mogli izgubiti vlasti. Naravno da mogu postojati razilaženja u politici, pristupu, možda ima osobnih rivalstava, ali vjerujem da će se držati zajedno".
Pa ipak jedan zapadni diplomat u Rijadu kažu da, premda je kralj Abdullah apsolutni monarh, on treba vladati u konsenzusu s drugim prinčevima. Diplomat vjeruje da će prave promjene u zemlji možda uslijediti ne kad se vlast bude izmjenjivala među braćom, već s jedne generacije na drugu.
