Linkovi

Kina - nova ekonomska sila

  • Aida Akl

Kina je prije nekoliko godina usvojila globalnu strategiju pribavljanja sirovina i energetskih resursa koji su potrebni za održavanje sadašnjeg brzog gospodarskog rasta. Dio tih napora bio je i nedavni pokušaj kineske državne naftne kompanije CNOOC da kupi američku tvrtku Unocal, po veličini devetu energetsku kompaniju u Sjedinjenim Državama. U Washingtonu, pogotovo u američkom Kongresu, mnogi se protive mogućnosti da to učini jedna državna firma iz komunističke zemlje - i još k tome iz Kine, ekonomskog suparnika Amerike.

Američki je Senat prošli tjedan usvojio zakonski prijedlog kojem je cilj usporiti bilo koji posao koji ide za tim da strana tvrtka kupi američku. Ovaj potez Senata dolazi neposredno nakon što je kineska državna tvrtka pokušala kupiti američku naftnu kompaniju Unocal, ali i nakon uspješnog kineskog preuzimanja jednog odjela tvrtke IBM, koji proizvodi osobna računala. Početkom godine, jedan je kineski konzorcij pokušao – doduše neuspješno – kupiti američkog proizvođača kućanskih aparata, tvrtku Maytag. Mnogi američki analitičari ove kineske pokušaje vide ne samo u kontekstu ekonomije, već i nacionalne sigurnosti. Jedan od njih je Peter Morici, profesor međunarodnih poslovnih odnosa na Sveučilištu Maryland, koji posebno izdvaja kineski pokušaj 'preuzimanja' kalifornijske naftne kompanije Unocal.

"Unocal nije Maytag, Unocal nije ThinkPad. Kad Kina pokušava kupiti američku naftnu tvrtku, onda to znači da Kina nastoji pribaviti strateški važno američko znanje, ekspertizu – i to u trenutku kada kineske prijetnje prema Tajvanu postaju sve glasnije. Kina osim toga gradi mornaricu koja će biti spremna izaći i na otvorena mora. I povrh toga, čini se da je odlučna suprotstavljati se Americi u međunarodnim organizacijama koje su uspostavljene da bi se branio demokratski sustav," kaže prof. Morici.

Nedavno istraživanje američkog ministarstva obrane ide i dalje. Kina modernizira oružane snage s dalekosežnim ciljem projiciranja vojne moći, u odnosu na Tajvan ali i na druge, modernije vojske u regiji. Međutim, većina ekonomskih stručnjaka smatra kineske pokušaje prodora na američku scenu – isključivo komercijalnim transakcijama. Oni ukazuju na činjenicu da kineska ekonomija raste najbržim tempom – stopa gospodarskog rasta je prošle godine iznosila devet posto. 2004. Kina je bila po veličini vanjskotrgovinske razmjene treća zemlja na svijetu. U ovom trenutku, kineska ekonomija dnevno potroši šest milijuna barela nafte. Procjenjuje se da će za dvadeset godina trošiti tri puta više.

U kontekstu ovih informacija, 'afera' s Unocalom tek je 'kap u moru' – tvrdi Nicholas Lardy, iz washingtonskog Instituta za međunarodnu ekonomiju. "Unocal je razmjerno mala tvrtka. Ona proizvodi tek dvije do tri desetinke jednog postotka ukupne svjetske proizvodnje plina i nafte. U svjetlu ovog podatka ne znam zbog čega se kinesko preuzimanje ove firme smatralo prijetnjom nacionalnoj sigurnosti," kaže Lardy.

Većina analitičara smatra kineske poslovne poteze na američkom tržištu pokušajem Pekinga da postane kompetitivniji na globalnoj sceni. 'Kina nastoji po brzom postupku ući na strana tržišta' – objašnjava Eric Higinbotham, znanstvenik koji radi u utjecajnoj Vijeću za međunarodne odnose. "Kineska kupuje tvrtke koje na Zapadu imaju odliku 'poslovnog branda' – lako prepoznatljive kvalitete. Jer Kinezi imaju vlastite korporacije koje su ostvarile solidnu proizvodnju, ali izvan Kine nitko ne zna za njih. Na ovaj način, Kinezi žele jednostavno 'kupiti' već poznati brand, i na taj način preskočiti godine i godine koje su provedene u njegovu stvaranju," kaže naš sugovornik.

Eric Higinbotham navodi i kinesko preuzimanje firmi u Južnoj Americi i Africi, također u pokušaju da se pribave sirovine i energetski resursi. Iako kineska strategija ima prvenstveno ekonomski cilj, u njezinom se ostvarivanju – kada je riječ o zemljama u razvoju - koriste političke metode. Peking podržava režim na vlasti, u zauzvrat dobija pristup lokalnim resursima – objašnjava Eric Higinbotham.

Ovakva taktika uznemiruje, pogotovo kada je u pitanju natjecanje za energetske resurse na globalnoj sceni – kaže Travis Tanner, iz odjela za kineske studije Centr Nixon. "Sadašnja naftna proizvodnja radi punim kapacitetom, više od 90 posto kapaciteta je u funkciji. Kina će nastaviti s brzim rastom, tu su i Sjedinjene Države te ostatak svijeta koji je sve više ovisan o nafti… Očito je da se situacija ne razvija u pozitivnom smjeru. Narr: Sjedinjene Države i Kina zapravo već se godinama natječu za naftu na globalnoj sceni, i tu Kina – posljednjih godina – gubi, zbog toga što nije nazočna u Iraku," smatra Tanner.

Peter Morici upozorava da je 'Kina spremna iskoristiti i taktiku Wall Streeta, samo da bi prikrila vlastite vojne ambicije' "Mislim da Kinezi cinično igraju na instinkte Wall Streeta, odnosno poslovne zajednice u Americi, samo da odvrate pažnju od vlastitih vojnih ciljeva. Jedostavno, Kina se nada da će Ameriku uhvatiti na spavanju," kaže on.

Peter Morici uspoređuje kinesko ponašanje s ponašanjem imperijalnog Japana, tridesetih godina prošlog stoljeća. Japansko nastojanje da u Aziji kontrolira strane sirovine i energetske resurse na kraju je dovelo do rata. No, mnogi se u Americi ne slažu s ovakvim usporedbama. Oni pak tvrde da su kineski motivi isključivo ekonomski.

Travis Tanner kaže da je i u američkom interesu da Kina na globalnoj sceni preuzme ulogu koja joj pripada. "Profiti mnogih kineskih tvrtki na domaćem kineskom tržištu često i nisu tako dobri. No, Kina se brzo razvija. Pokušava se natjecati na globalnom tržištu, koliko god može. Mislim da bi Amerika to trebala ohrabrivati, a ne sprečavati. Mislim da će situacija biti stabilnija kada Amerika i Kina budu ekonomski povezanije," kaže Tanner.

U svakom slučaju, većina američkih analitičara smatra da se kineski pokušaj preuzimanja jedne američke naftne tvrtke treba shvatiti kao 'upozorenje'. Naime, kineski su kupci očito spremni da stupe na američko tržište i bit će ih u budućnosti još više.

XS
SM
MD
LG