Parlamentarci iz zemalja članica Organizacije za europsku sigurnost i suradnju započeli su u Washingtonu svoj 14. godišnji skup. Sudionici skupa će u sljedećih četiri dana raspravljati o međunarodnoj sigurnosti, ljudskim pravima i trgovini ljudima. Američka državna tajnica Condoleezza Rice izrazila je na otvaranju skupa razočaranje zato što neke zemlje OESS-a, kao što su Bjelorusija i Uzbekistan ne poštuju ljudska prava. Na skupu sudjeluje i hrvatska delegacija predvođena Toninom Piculom, s kojim smo tim povodom razgovarali.
GA: Gospodine Picula, predvodite hrvatsko parlamentarno izaslanstvo na ovom velikom skupu Organizacije za europsku sigurnost i suradnju u Washingtonu. Što očekujete kao rezultat ovog okupljanja?
TP: Prije svega želio bih pozdraviti slušatelje Glasa Amerike. Ovom prigodom očekujem da se počne ne samo ozbiljno razgovarati, nego da se naprave neki početni koraci u reformi OESS-a, koja je neophodna. Ako se ozbiljno ne reformira, odnosno, ako ne započne s reformama, OESS teško može ubuduće pomoći drugima ili vjerodostojno zahtijevati reforme u zemljama u kojima djeluju njene misije. Washington je prilika da se sa riječi prijeđe na djelo.
GA: OESS je vrlo prisutan u Hrvatskoj, evo upravo danas se oglasio pozdravljajući odluku da se produži rok na tri mjeseca za prijem zahtjeva za rješavanje stambenih problema. Koliko dugo se očekuje prisustvo OESS-a u Hrvatskoj?
TP: OESS je u našoj zemlji sinonim za terensku misiju koja djeluje od 1996. i kao što je Hrvatska tada prolazila kroz različite faze, tako je i sama Misija u Hrvatskoj imala različite profile svoga djelovanja. Ovoga trenutka ona je isto unekoliko što je bila prije desetak godina. Riječ je o velikoj misiji koja ima dugo trajanje. Bez obzira na dobre odnose Misije OESS-a u Hrvatskoj i hrvatskih vlasti, njeno je postojanje uvijek indikator za postojanje stanovitih problema i trebalo bi što prije učiniti sve da se Hrvatska riješi problema zbog kojih je Misija i došla u našu zemlju, tako da u finalu tog procesa Misija može biti zaključena na zadovoljstvo ljudi u OESS-u.
Ovoga trenutka nekih pet do šest otvorenih procesa je objekt promatranja terenske misije u Hrvatskoj, od kojih su možda najmarkantniji povratak izbjeglica i njihove imovine. Tu je i zimzeleno pitanje reforme hrvatskog pravosuđa, zatim situacija s medijima, a također OESS pokazuje i interes za, recimo, ozdravljenje nekih gospodarskih sektora, kao što je, na primjer, reforma nekih zakonodavnih rješenja. Sve su to još uvijek razlozi da OESS djeluje u Hrvatskoj, međutim, kao što sam rekao, mi bi te probleme morali rješavati bez obzira na ambiciju da što prije počnemo s pregovorima i zaključimo pregovore u korist članstva u Europskoj uniji, kao i zbog postojanja same Misije.
GA: Gospodine Picula, koliko se Hrvatska može angažirati u aktivnostima OESS-a u kriznim žarištima područja iz kojeg dolaze zemlje-članice?
TP: Konstatirao bih da Hrvatska već pomalo prekoračuje vlastite granice kada govorimo o suradnji u misijama OESS-a. Naime, već u nekoliko dajemo ne samo promatrače na izborima koji se održavaju na prostoru Euroazije, odnosno, kako to vole reći dužnosnici OESS-a, od Vancouvera do Vladivostoka, nego naprosto Hrvatska je spremna dati i svoje ljude u misijama koje djeluju u nekim državama koje imaju ozbiljne unutarnjopolitičke probleme. To se prije svega odnosi na zemlje Srednje Azije na Kavkazu. To će, naravno, indicirati našu spremnost ne samo da primamo pomoć, već da dopustimo djelovanje u Hrvatskoj da se riješe neki problemi koji nas očito muče, jer smo postkonfliktno društvo, te da smo i spremni vlastitu ekspertizu ponuditi drugima.
