U sjeni obilježavanja 30. godišnjice okoncanja Vijetnamskog rata protekla je još jedna obljetnica – 13. godina otkako su afganistanski pobunjenici srušili komunisticki režim i ušli u Kabul.
13-ta godišnjica pobjede afganistanskih pobunjenika nad komunistickom vladom nije privukla širu pozornost. U cetvrtak je u Kabulu održana parada vojnih i policijskih snaga, a predsjednik Hamid Karzai održao je govor koji je medu ostalim sadržavao molbu medunarodnoj zajednici da ne zaboravi njegovu zemlju.
U intervjuu za Glas Amerike afganistanski ambasador u Sjedinjenim Državama Tayeb Jawad izjavio je da njegova vlada ostaje nervozna bojeci se da bi Sjedinjene Države i druge zemlje mogle odvratiti svoju pozornost od Afganistana kao što se dogodilo 1992. godine.
"Afganistan je prva zemlja žrtva Hladnog rata koja je ujedno postala žrtva okoncanja istog rata. Afganistan je bio važan medunarodnoj zajednici dok nije poražena komunisticka vlast. Nakon toga Afganistan je izgubio strateški znacaj. Ne vjerujem da sa strane afganistanskog naroda postoji ogorcenost, ali Afganistanci su još uvijek oprezni te snažno žele osigurati da medunarodna zajednica ostane ukljucena u Afganistanu."
Mnogi analiticari zbivanja u Afganistanu opisuju 1992. godinu kao izgubljenu priliku. Larry Goodson, profesor srednjoistocnih studija na Ratnom koledžu americke kopnene vojske kaže da u slucaju da Sjedinjene Države i ostatak Zapada nisu tako brzo izgubili zanimanje za Afganistan ta zemlja možda ne bi postala utocište terorista.
"Vjerujem da nas je ta propuštena prilika mogla spasiti od nekih kasnijih užasnih dogadaja te poštedjeti Afganistan isto tako užasnih zbivanja."
Kad je Sovjetski Savez okupirao Afganistan 1979. godine, otpora gotovo da i nije bilo. Mudžahedini ili sveti ratnici, kako su ih zvali, bili su loše opremljeni i neuvježbani. No naslutivši prigodu da se stvari zakompliciraju za Sovjetski Savez Sjedinjene Države su pocele naoružavati i uvježbavati mudžahedine putem pakistanske obavještajne službe.
Pobunjenici su uskoro poceli nanositi teške udare Sovjetima koji su se 1989. godine povukli ostavivši za sobom vladu predsjednika Najibullaha. Neki od islamskih pobunjenika ukljucivali su jezgru onoga što ce kasnije postati al-Qaida. Profesor Goodson dodaje da su pomažuci mudžahedinima Sjedinjene Države nesvjesno ojacavale buduce teroriste. No, dodaje on, u to vrijeme nije bilo puno izbora.
Sve jaci mudžahedini ušli su 28. travnja 1992. godine u Kabul, a predsjednik Najibullah je potražio utocište u tamošnjoj zgradi Ujedinjenih naroda. No to nije bio kraj rata. Razne frakcije mudžahedina pocele su se boriti za prevlast što je dovelo do gradanskog rata u kojem je, samo u Kabulu, život izgubilo 50 tisuca ljudi. Vakuum vlasti do kojeg je došlo omogucio je uplitanje susjednog Pakistana i Irana, a na vlast su kasnije došli ekstremni talibani od kojih su mnogi bili uvježbavani u vjerskim školama u Pakistanu.
Jedna od prvih akcija talibana bilo je zarobljavanje bivšeg predsjednika Najibullaha kojeg su objesili na ulicnoj svjetiljci. Americke snage i bivši mudžahedini zbacili su talibane s vlasti 2001. godine nakon što su oni odbili izruciti teroristickog vodu Osamu bin Ladena, koji je odgovoran za teroristicke napade na Sjedinjene Države 2001. godine.
