Svakog dana širom svijeta od posljedica ekstremnog siromaštva umire više od dvadeset tisuća ljudi. Američki ekonomist Jeffrey Sachs smatra da bi se ovakvo ekstremno siromaštvo moglo iskorijeniti u roku od dvadeset godina. Plan je Sachs iznio u svojoj nedavno objavljenoj knjizi “Kraj siromaštva: Gospodarske šanse našeg doba”.
Ekonomist Jeffrey Sachs vrlo je zaposlen čovjek. Predaje na Sveučilištu Columbia, a uz to je i savjetnik glavnom tajniku Ujedinjenih naroda. U ovoj posljednjoj funkciji, Sachs putuje svijetom i objašnjava kako postići jedan od glavnih ciljeva svjetske organizacije – do 2015. prepoloviti broj najsiromašnijih, a do 2025. ekstremno siromaštvo potpuno iskorijeniti. Gospodin Sachs kaže da se u izvršenju ovog zadatka već naziru neki pozitivni trendovi:
"Opada broj ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu – u situaciji da ne mogu podmiriti najosnovnije potrebe. No, još uvijek ih je oko milijarda, jako visok broj. S današnjom tehnologijom i znanošću, postoji nada da bi takvo ekstremno siromaštvo mogli iskorijeniti u sljedećih dvadesetak godina."
Kako to učiniti, kada se zna da siromaštvo ne uzrokuje jedan čimbenik, već više njih? "Treba postaviti dobru dijagnozu. Moja je supruga pedijatar, od nje mnogo naučim. Uvijek mi kaže da ne trebam pretpostavljati da čovjek boluje od samo jedne bolesti, te da nam je na raspolaganju samo jedan lijek. ‘Slušaj pacijenta, analiziraj njegovo stanje, shvati uzroke simpotoma’. Kad tako pristupite problemu, onda vam postaje jasno da, recimo, u Africi nije jedani problem korupcija i nasilje – što često mislimo. Tu su i bolesti, tu je i loša klima, izolacija u geografskom smislu. Prema tome, za malariju postoje određena praktična riješenja, isto tako za sušu i tako dalje…"
U vezi korumpiranih vlada, u čijim hodnicima često nestane dobar dio strane pomoći, Jeffrey Sachs smatra da se najveći dio pomoći Trećem svijetu uopće ne bi trebao slati putem vladinih kanala, ako se zna da postoji korupcija. On predlaže da se izaberu zemlje gdje je lokalna uprava razmjerno poštena – poput Gane, Senegala, Tanzanije – te da se najveći dio pomoći pošalje njima. “Te bi zemlje nakon toga trebale poslužiti kao primjer drugima, gdje je korupcija veća” – kaže Jeffrey Sachs.
Prema tome, pomoć svakoj zemlji trebala bi se razmatrati prema određenim kriterijima, a pomoć bi se prvo kanalizirala u one gdje će biti učinkovita. "Uz to, treba obratiti pozornost na lokalne uvjete. Ako negdje treba poslati poljoprivredno gnojivo, pošaljite poljoprivredno gnojivo. Nemojte im to prodavati. Zapad naime ne bi trebao misliti da će Trećem svijetu najviše pomoći razvijanje tržišta, slobodna trgovina. Ljudima tamo je najosnovnije da prežive. Tek nakon toga, postupno će se poboljšati i njihova produktivnost, pa će i oni moći kupiti ono što im treba."
Jeffrey Sachs kaže da su pozitivne promjene u nekim zemljama u razvoju očite, no problem je što se na globalnom planu stanje mijenja vrlo polako.
