Da sam ja Srbin i da znam ko je naredio pokolj u Srebrenici, konkretno general Ratko Mladić, želio bih ga vidjeti na sudu da se očisti ime moga naroda...kaže za Glas Amerike u ekskluzivnom intervjuu Michael Haltzel, savjetnik senatora Josepha Bidena, i savjetnik pri senatskom odboru za vanjske poslove. Sa gospodinom Haltzelom je razgovarala novinarka Glasa Amerike Jela de Franceschi, a izdvajamo komentar u odnosu na kontinuirano nepostojanje suradnje srpskih vlasti s Haškim
Haltzel: Dvojica najvažnijih za izručiti su, naravno, Radovan Karadžić i bivši general bosanskih Srba Ratko Mladić; medjutim ne zaboravimo još najmanje tri generala bivše jugoslavenske vojske koje je Den Haag optužio, a koji otvoreno žive u Beogradu. Oni moraju biti predati, a trenutni srbijanski premijer Koštunica uporno daje razno-razne argumente o tome zašto to Srbija ne može učiniti. Medjutim, moraju ih isporučiti; ti će ljudi imati pošteno sudjenje.
Moram isto tako dodati da nije Srbija jedina koja ne suradjuje s den Haagom; vlada republike Srpske je uporna u nesuradjnji.Ima naravno ljudi u republici Srpskoj, i vodjstva nekih stranaka koji razumiju kakva bi trebala izgledati budućnost za njihov narod. No, na žalost, do sada nismo vidjelu suradnju od vlasti. U posljednjih nekoliko godina na mjestu visokog predstavnika u BIH je sjajan čovjek - lord Paddy Ashdown, koji tu zemlju dobro poznaje, koji je hrabar,inteligentan i koji je iskoristio široke ovlasti koje mu stoje na raspolaganju tako što je praktički uklonio one političare, medju njima najviše bosanskih Srba, koji ne poštuju dejtonski sporazum. No, još uvijek nemamo u rukama Karadžića, nemamo Mladića , a u Srbiji tri od 4 optužena generala su i dalje slobodni kao ptice.
VOA: Je li SFOR mogao uhvatiti Karadžića?
Haltzel: Naravno da su mogli. Ne znam zašto nisu. U ranim danima, 94., 95, prolazio je kroz kontrolne punktove IFOR-a, pa onda SFOR-a, ljudi su ga prepoznavali - imao je frizuru koju baš niste mogli pobrkati s nečijom tudjom...Znali su ko je on, ali nije uhvaćen. Kasnije, jedna od prvih ozbiljnih akcija SFOR-a u cilju njegovog hvatanja je propala jer ju je otkucao jedan od oficira jedne od naših saveznica.Od tog puta, možda smo mu bili blizu jednom ili dva puta... ali ....Prošlog sam ljeta lično proputovao dio od Sarajevo kroz republiku Srpsku u Crnu Goru, i to, mogu slobodno reći, sam uradio uglavnom da bih bolje shvatio kakvo je to područje za koje se priča da krije Karadžića. I mogu vam reći - to je teško područje. Ljudi koji žive u brdima i planinama su uglavnom lojalni Karadžiću, a ako i nisu, vjerovatno im se fizički prijeti ako ikada kažu. Dakle, ja ne minimaliziram težinu zadatka. Ali, kada se nešto hoće, onda se može. Zasigurno smo to mogli do sada uraditi, s dovoljnim brojem ljudi, Ako koji general u NATO bude slušao i gledao ovaj razgovor , vjerovatno će biti bijesan na mene, ali ja sam uvjeren da smo to mogli uraditi, i da možemo . Mi ga moramo uhvatiti.
VOA: Možete li ukrato opisati zašto je za Srbe važno da predaju tu dvojicu?
Haltzel: Jer su oni sramota za srpski narod. Da sam ja Srbin, i da se osvrnem na zločine koje su njih dvojica počinili.. Pogledajte samo Srebrenicu...Niko ne može znati šta je bilo u Srebrenici, a reći da se tu radilo o ratu. To je bio pravi masakr. Masakr muškaraca i dječaka... Neću dozvoliti da me ovladaju emocije, ali ću reći da mi je jedno od najgorih iskustava u životu ono iz augusta 2003-će, jedan od mojih nekoliko boravaka u BiH. Odveli su me u mjesto nazvano Crni Vrh gdje su na dvije, tri nedjelje ranije otkrili 620 tijela Bošnjaka-Muslimana, uglavnom žena i djece, žena i djece - koje su pobili 1992., u tzv etničkom čišćenju, dakle, čisto ubistvo... potom su negdje drugo bili pokopani, a nakon Dejtona iskopani i zakopani na ovom mjestu, u borovoj šumi, valjda su se bojali da će se prvobitna lokacija lako otkriti...Možda nisam Rambo, ali sa zasigurno vidio puno teških stvari u životu, no ovo je bilo na granici nevjerovatnog. Kada stojite pored stranog forenzičkog eksperta koji podiže kost i kaže: dvanaestogodišnja djevojčica...Dakle, da sam ja Srbin i da znam ko je to naredio, konkretno general Ratko Mladić, i oni uz njega - ja bih ih želio vidjeti na sudu i da im se sudi, da se očisti ime moga naroda. Ja jednostavno ne vjerujem da većina Srba stoji iza takvog nečeg. Naprotiv - kada se Srebrenica dogadjala, navodi se kako je nekoliko stotina žena i djece preplivalo Drinu u Srbiju, i kako su im tamo pomogli, tamo u Srbiji, dok se s bosanske strane Drine dogadjalo klanje. I to bi trebalo svakome ukazati na to da nema tzv kolektivne krivice, ne može ju biti. Ako počnemo tako govoriti, onda smo u istom košu kao oni koji kažu da je ova grupa ljudi dobra , a ova loša, samo zato što su iz iste grupe. To je opsceno. Zato, da sam Srbin, htio bih da se krivima sudi, , kao prvo jer su optuženi za jezive zločine, a kao drugo, jer hoću da se očisti ime srpskoga naroda. A osim svega toga ne treba zaboraviti da budućnost Srbije, ali i BIH, Crne Gore, Makedonije, Kosova cijele regije, leži u Evropskoj Uniji. Unija nije savršena - ponekad znaju iritirati čovjeka, ali su za to područje ogroman korak u dobrom pravcu ...Trebamo ohrabriti Evropsku Uniju, a s druge strane ljude u Srbiji i drugim balkanskim zemljama , da shvate da je za dobro njihove djece i unučadi , neophodno težiti ka ostvarenju kriterija za ulazak u Uniju, jer je to svijetla staza.To kažem kao Amerikanac.Mnogi na Balkanu to razumiju, ali mnogi i ne, i zadatak je tamošnjih političkih lidera da objasne to ljudima koji ne razumiju.