Američki glasači će 2. novembra izaći na predsjedničke izbore. Iza njih su tri predsjedničke debate u kojima se dvojica kandidata nisu dotakli situacije na Balkanu i u BiH. Kolegica Mirela Bruk je dvojicu washingtonskih političkih analitičara , Michaela O Hanlona iz instituta Brookings i Johna Hulsmana iz konzervativne Fondacije Heritage upitala zbog čega taj dio svijeta nije spominjan tokom debata.
S jedne strane, naravno, ovo je značajan znak napretka, kaže O Hanlon. Rat se nije nastavio, niti su čak prisutne veće napetosti. Međutim, u BiH su i dalje prisutne velike poteškoće i bilo koji američki poliitčki analitičar koji se bavi vanjskom politikom i koji prati zbivanja u regionu to zna. Napredak u BiH, kada pogledamo devet godina unazad, je ogroman. Nervoza koja je postojala i strah od ponovnog izbijanja sukoba, prestala je prije četiri, pet godina. Mi smo jednostavno obratili pažnju na neka druga zbivanja, postali smo zabrinuti po pitanju terorizma, desio se 11. septembar, rat u Iraku, sjevernokorejski nukelarni program. Srećom, BiH se izgleda drži zajedno, barem ne postoje sukobi i mogu reći da zato imamo luksuz da o njoj ne govorimo. S jedne strane, to možda nije idealno za građane BiH koji bi htjeli malo više pažnje, s drugo strane trebalo bi nam biti drago da se u BiH ne dešavaju užasne stvari koje bi nas primorale da na nju obratimo pažnju.
VOA: John Hulsman iz Fondacije Heritage kaže da će Amerika i diplomatski i ekonomski i dalje biti prisutna na Balkanu, ali da su Iran, Irak, AL Qaida i Sjeverna Koreja, pri vrhu liste prioriteta američke administracije.
”Iskreno rečeno, za Balkan to nije loše. Šta to znači: Europeizacija Balkana će biti nastavljena, EU će preuzeti veću ulogu što ne znači da Amerika tamo neće biti prisutna. Trupe na Kosovu će i dalje biti prisutne, povlačenje iz BiH će se nastaviti, Evropljani će preuzeti ulogu i tako i treba biti. Dešavanja na Balkanu su uvijek više bila interes Evropljana nego nekoga ko živi u Montani.
VOA: O navodima o prisutnosti Al Qaide u Evropi i opasnosti i za Balkan i za Sjedinjene Dražve, gospodin Hulsman kaže:
”Imamo ogroman zajednički interes, a to je preživljavanje. Problem je prepoznat i kod njih i kod nas, preko evropskih granica je lakše kretanje, oni tragaju za pristupačnijim mjestom upravo zbog onoga što se dešavalo na Balkanu, te je prelazak u ostale evropske zemlje lakši. Mi to ne želimo, a ne žele to ni balkanske zemlje. Gospodin Hulsamn predlaže značajniju bilateralnu suradnju sa novim demokracijama u borbi protiov terorizma.“
VOA:Ne misilim da možete očekivati veliku razliku, bez obzira ko pobijedi - kaže gospodin O Hanlon iz Brookingsa odgovarajući na pitanje kakvu politiku možemo očekivati prema BiH?
Očigledno je da je glavna američka sklonost ka stavu koji glasi : Slušajte, to je dio Evrope, dio Evrope za kojeg evropski saveznici duboko vjeruju da mogu savladati i koji su pokazali da vjerovatno to i mogu učiniti. Generalni trend je da Amerikanci trebaju biti umiješani manje i to je trend koji nam se sviđa. Da li će doći do potpunog povlačenja pod sljedećim američkim predsjednikom ili će vojno američko prisustvo biti manje, ja to ne znam, ali znam da u BiH govorimo o samo hiljadu američkih vojnika, uspoređujući to sa 140 hiljada u Iraku, 20 hiljada u Afganistanu, 25 hiljada u Koreji. Mogu reći da imamo luksuz jer imamo opcije. Ukoliko vidimo da je korisno da i dalje budemo dio operacija, mi ćemo to biti, a ako pretpostavimo da punu odgovornost trebamo predati evropljanima, mi možemo i to uraditi .
VOA: Međutim, gospodin Hulsman smatra da je razlika, premda manja ipak moguća.
- Ukoliko pobijedi predsjednik Bush, trend će biti manje više isti, evropljani će preuzeti vodeću ulogu, amerikanci će ih podržavati, radit ćemo zajedno na pitanjima sigurnosti i ekonomije u regionu. Ukoliko pobijedi Kerry, u zavisnosti od toga ko će biti američki državni sekretar, što može pripasti i Richardu Hoolbroku zbog njegovog iskustva na Balkanu, on bi onda zagovarao snažniju prisutnost u regionu, što ne mislim da bi pomoglo Balkanu.
Nema dileme o tome da Amerika tamo mora biti prisutna, ali se treba diskutirati o načinu njenog prisustva. Bez obzira da li bi to gospodin Holbrook volio ili ne, Evropljani će tamo odigrati značajniju ulogu, dok će Amerikanci biti više zainteresirani za pitanja sigurnosti. Međutim, u ovom slučaju treba doći i do takozvanog psihološkog podešavanja, jer Amerika preuzima sekundarnu ulogu. Svjedoci smo kako se Javier Solana uhvatio u koštac sa Srbijom i Crnom Gorom, kada je većina Amerikanaca prevrtala očima. Mi smo ishod njegovih pregovora nazvali Solanijom. Međutim, mi smo to prihvatili. I Evropljanima je potrebno psihološko prilagođavanje. Oni su običavali kritizirati Ameriku, a nikada nisu samostano preuzeli vodeću ulogu. Sada oni imaju tu priliku. Mislim da će Evropljanima to biti teško, za obje strane će biti potreban taj period prilagođavanja, premda sam proces geostrateški odgovara pravcu u kojem se kreće Balkan, za Glas Amerike kaže John Hulsman iz Fondacije Heritage.
