Tokom prethodnih nekoliko decenija televizijske debate na kojima su učestvovali kandidati za predsjednika Sjedinjenih država često su imale odlučujući uticaj na krajnji izborni rezultat u novembru, mjesecu kada se održavaju izbori za predsjednika.
Te debate su, inače, relativno novi sadržaji izbornih kampanja. Prve su održane tokom izborne kampanje između demokrate Johna Kennedyja i republikanca Richarda Nixona 1960. godine. Kennedijeva mladost, privlačan izgled i samopouzdanje ostavili su vrlo povoljan utisak na gledateljstvo. Richard Nixon, tada potpredsjednik, djelovao je neubjedljivo, između ostalog vjerojatno i zbog bolova u koljenu.
Mnogi stručnjaci vjeruju da su televizijske debate bile ključni razlog vrlo ubjedljive pobjede Johna Kennedyja. Istraživanja su pokazala da su oni koji su gledali televiziju dali prednost Kennedyju, dok su oni koji su slušali radio program mislili da će Nixon pobijediti. Analitičar Stephen Hess to ovako objašnjava:
”Primjera radi, već u prvoj debati - mada je Richard Nixon bio mnogo poznatiji i iskusniji kao kandidat - gledatelje je privukla atraktivnost, šarm i odmjerenost Johna Kennedyja. Pokazalo se da je to bilo nešto što je dovelo do razlike.“
U narednih 16 godina debate nisu održavane i tek 1976. godine pred televizijskim kamerama našli su su se tadašnji predsjednik Gerald Ford i njegov izazivač Jimmy Carter. U drugoj od tri debate održane te godine predsjednik Ford je napravio gaf koji mu se mogao vratiti na dan izbora. On je, naime olako izrekao ocjenu da u zemljama istočne Evrope u to vrijeme nije bilo uticaja tadašnjeg Sovjetskog saveza i to je možda bila odlučujući faktor tijesne pobjede Jimmyja Cartera.
Četiri godine kasnije u vrlo izjednačenoj utrci demokrate Jimmyja Cartera, kao predsjednika, i Ronald Reagana kao predsjedničkog kandidata republikanaca, izgleda da je prevagnulo retoričko pitanje izazivača o tome da li su Amerikanci bogatiji sada ili prije četiri godine. Odgovor gledateljstva bio je očit - u tjednima koji su slijedili popularnost Ronalda Reagana je rasla. On je u kampanji za ponovni izbor za predsjednika četiri godine kasnije izgledao ranjiv zbog godina starosti. Međutim, u drugoj televizijskoj debati protiv znatno mlađeg demokrate Waltera Mondalea uzvratio je odlučno braneći svoju životnu dob.
Kasnije je Walter Mondale priznao da je znao da je izgubio izbore upravo onog trenutka kada je Ronald Reagan rekao da za njega godine života nisu pitanje izborne kampanje i da on mladost i neiskustvo protukandidata neće koristi zarad političke koristi.
Ponekad je ono što je bilo viđeno, a ne samo izgovoreno, bilo bitno. Primjera radi, 1992. godine kamera je tadašnjeg predsjednika George Busha uhvatila kako pogleduje na sat tokom debate sa protukandidatima, demokratom Billom Clintonom i Rossom Perotom, predstavnikom reformske stranke. Taj momenat izgleda da je kod gledatelja ostavio utisak kao da je gospodin Bush van kontakta sa prosječnim Amerikancem.
I za ovogodišnje debate između aktualnog predsjednika George W. Busha i kandidata demokrata Johna Kerryja analitičari i stručnjaci vjeruju da bi mogle biti presudne.
Larry Sabato sa univerziteta Virginia kaže:
”Uobičajeno, televizijske debate nisu izuzetno važne. Ali ove godine to će biti izuzetak. I to zbog toga što je izborna utrka vrlo tijesna, što je vrlo bitna da predsjednički kandidati pokrenu stranačko članstvo i podstaknu na veliki izlazak birača na birališta, te i zbog toga da se privuče neophodnih i dodatnih dva, tri procenta među onim,neodlučnim i neopredjeljenim glasačima. Upravo ti neodlučni i neopredjeljeni su ljudi koji debatama poklanjaju pažnju.“
Senator Kerry računa da bi njegov dobar nastup u debatama smanjio i izjednačio zaostatak koji po sadašnjim anketama ima za predsjednikom Bushom. Pogled unazad pokazuje da su obojica imali uspjeha u debatama. Dobro snalaženje pred kamerama pomoglo je senatoru Kerryju da u Massachusttsu pobijedi u tijesnoj trci za ponovni izbor za senatora 1996. godine. Predsjednik Bush se pred tv kamerama držao dobro i 1994. godine kada je izabran za guvernera Teksasa i prije četiri godine u odmjeravanju snaga sa tadašnjim američkim potpredsjednikom Al Gorom.
