Kako bi postigao svoje ciljeve, Hitler se koristio sofisticiranom propagandom i tehnikama masovne komunikacije. Tu su dominirala velika okupljanja i vojne parade. Hitlerov cilj je bilo ispiranje mozga njemačkog stanovništva idejom da je arijevska rasa superiorna. Izbor da se te godine olimpijske igre održe u Berlinu je bila čista slučajnost. Olimpijski komitet je 1931, dvije godine prije nego je Hitler došao na vlast, odlučio da zadatak organizianja 11-ih igara povjeri glavnom njemačkom gradu.
Igre 1936, su u očima Adolfa Hitlera bile u osnovi propagandna mašina i to u suprotnosti sa bilo kojom olimpijadom prije i poslije toga, koje su bile vrijeme podjele iskustava, i dvosedmični periodi mira i prijateljstva. Umjesto toga, igre su se tada zapravo samo fokusirale na Njemačku, na njenu vojnu moć i to je vjerovatno bio nagovještaj onoga što će uslijediti, kaže Steve Fine, direktor fotografije za magazin Sports Illustrated.
Usprkos zahtjevima da se olimpijada premjesti na drugo mjesto, komitet je odlučio da se one ipak održe u Berlinu. Igre, kojima su domaćini bili nacisti, su obećavale da će to biti i raskošan i dekadentan događaj. S tehničke i organizacione tačke gledišta, sve je perfektno funkcioniralo, od utrka preko podjele hrane sportistima do televizijskih prenosa zatvorene mreže, prvih u istoriji olimpijade. Broj učesnika je dostigao hiperboličan broj od 4 hiljade i 66, sa 328 žena i 49 zemalja učesnica. To nezaboravno iskazivanje snage, koje je za cilj imalo da zadivi i zastraši svijet bi bilo na izvjestan način nedovršeno i uzaludno ako njemački sinovi i kćeri ne pobijede u takmičenjima. Rezultati su više nego zadovoljavajući. Na kraju je Njemačka osvojila najviše medalja, 33 zlatne, 26 srebrenih i 29 bronzanih, dok su Sjedinjene države osvojile 24 zlatne, 20 srebrenih i 12 bronzanih.
Jedno od najvećih razočarenja za Hitlera je bio ženski štafetni tim na 400 metara, koji je nakon postavljanja novog svjetskog rekorda u kvalifikacijama, diskvalificiran zbog pogrešne predaje štafete, usljed čega je američki tim osvojio zlatnu medalju. Najveća neugodnost za Hitlera je bio sportista Crnac, unuk robova--Jesse Owens, koji je dokazao da su rasne teorije nacista netačne, i pobijedio u utrci na 100 i 200 metara, skoku u dalj i štefetnoj utrci na 400 metara. Najdirljivija je bila Owensova pobjeda u skoku u dalj, koja se odvijala pred ljutitim pogledom Hitlera.
Da li se Hitler odbio rukovati s Jesse Owensom? Istina je da nije. To se nikada nije desilo. Ono što se desilo je da je Hitler bio na stadionu u vrijeme kada su se odvijali atletski događaji. Još jedan Amerikanac afričkog porijekla je osvojio zlatnu medalju i njemu Hitler nije čestitao, a čestitao je prethodnim pobjednicima, koji su bili Nijemci. Hitler je morao da napusti stadion. Zašto? Jer su na tome insistirali njegovi generali. Njima je bilo dosta olimpijskih igara. Oni nisu željeli sjediti na stadionu. Morali su voditi zemlju. I natjerali su ga da ode. Tada je jedan kanađanin napisao priču o tome kako je Hitler napustio stadion kada je Jesse Owens pobijedio. Ta je priča postala veliki mit. Tu su i intervjui sa Jesse Owensom koji su snimljeni i u kojima on kaže da nije dočekan s prezirom. Ali to se više nije ponovilo jer je to veliki mit i zauvijek će se održati, kaže Harvey Abrams istoričar olimpijskih igara.
Pobjednik maratona je bio Koreanac Kee Chun Son koji je trčao s neobičnim patikama u kojima je veliki prst slobodan i 30 godina nakon toga svi trkači maratona će nositi iste takve patike.
Ceremonija zatvaranja je tako okončala jedne od najkontroverznijih i najtežih olimpijskih igara. Tužno je da je trebalo proći 12 godina prije nego je svijet ponovno mogao proslaviti naredne olimpijske igre.
