Dok u Washingtonu traje intenzivna istraga Specijalne komisije o naporima vlade da spriječi terorizam prije 11 septembra 2001, o aktuelnoj borbi protiv terorizma i o tome koliko i kako je svijet pripremljen da se bori protiv te opasnosti za Glas Amerike je Jimu Bartelu govorio expert za pitanja terorizma, Yonah Alexander iz Internacionalnog centra za proučavanje terorizma. Odgovarajući na pitanje da li se moglo učiniti više, gospodin Alexander kaže:
Y. ALEXANDER: Očito nikada nije dosta vremena i sredstava uloženih u strategiju borbe protiv terorizma. Mi smo ustvari na početku rada Specijalne komisije koja istražuje 11 septembar, i još nema njenih konačnih nalaza, ali preliminarno bi se moglo zaključiti da su svi imali propusta. Mislim, obavještajne agencije, one za sprovodjenje zakona, FBI i drugi, koji nisu bili svjesni prirode i intenziteta te prijetnje. Na primjer, nije u redu da je način na koji su izvedeni napadi 11 septembra, bio nešto na što do tada nismo ni mislili. Jer, oni koji su angažirani u borbi protiv terorizma su analitičari, akademici - mi smo znali da nema kraja zlim namjerama al-Qaide i prije nego se to desilo, i da nema kraja njihovoj imaginaciji, i to je bio jedan od scenarija, obrušiti se avionima na zgrade.
VOA: Vi ste spomenuli da je očigledno da je prije 11 septembra bilo obavještajnih propusta. Da li se išta popravilo nakon toga, da li je obavještajna služba unapredjena i možemo li zaustaviti drugi veći teroristički napad?
Y. ALEXANDER: Kratak odgovor na prvo pitanje bi bio da se stvari jesu popravile. Mislim, nakon 11 septembra mnogo toga je uradjeno u smislu obavještajnih kapaciteta - više analitičara, više svijesti o tome, veća suradnja izmedju različitih obavještajnih agencija.
Drugo pitanje je mnogo teže. Nema načina da svijet može spriječiti svaki akt terorizma. Terorizam počinje u mislima ljudi. I, ako neko želi da bude bombaš samoubica, kako ga onda možete spriječiti. Dakle, možete smanjiti rizik, ali u isto vrijeme ne možete spriječiti svaku aktivnost. Medjutim, ako primjenimo sve preporuke koje su tu već decenijama, i nove preporuke, čini mi se, uz podršku javnosti i podršku medjunarodne zajednice, mi sigurno možemo smanjiti rizik. Ali, terorizam u cjelosti ne možemo eliminirati.
VOA: Lov na Osamu bin Ladena i Aymana al-Zawahiria je u posljendje vrijeme intenziviran. Ukoliko ti ljudi budu uhvaćeni ili ubijeni da li to nagovještava kraj al-Qaide?
Y. ALEXANDER: Apsolutno ne. Mislim to bi jasno uzdrmalo operacije, a sa psihološke strane to bi bio glavni dokaz da oni mogu bježati, ali se ne mogu sakriti. Ali, u isto vrijeme, moramo razumjeti da i ako možete ubiti konkretnu osobu ne možete ubiti ideju, ili viziju. Što ustvari predstavlja zaostavštinu al-Qaide, jer postoji hiljade onih koji je podržavaju, neki su članovi ćelija, neki su simpatizeri, i sve dok imate tu ideju, terorizam će biti sposoban da se održi. Prema tome, na duge staze, treba raditi na obrazovnom procesu, otklanjanju mržnje, propagandnog rata, na unaprijedjenju ekonomskih i socijalnih uvjeta odredjenih ljudi, kako bi im se dala neka nada. Ali sa likvidacijama kakva je bila šeika Yassina, mislim da se sa tim može raditi na kratke staze - dugoročno gledano trebate naći političko rješenje.
VOA: Kao što ste spomenuli, ideje ne umiru sa liderima. Da li ćemo biti svjedoci veće suradnje izmedju al-Qaide i Jamaah Islamiyah-e širom svijeta u narednim mjesecima i godinama kao rezultat borbe protiv terorizma?
Y. ALEXANDER: Apsolutno. Mislim da uvijek postoji suradnja izmedju različitih terorističkih grupa. I dok je al-Qaida bila živa i jaka u Afganistanu, oni su orkestrirali mnoge aktivnosti. Onda, nakon napada na Afganistan, na primjer, organizacija je postala mnogo razvučenija u smislu suradničkih grupa i nekih lokalnih sadržaja i lokalnih ćelija, bilo da su one u Maroku, ili Španiji, ili Njemačkoj, ili drugdje. Prema tome bićemo svjedoci njihove veće suradnje u budućnosti. Takodjer, kada se pojača primjena zakona, više ljudi će biti uhapšeno, i zato će biti i više suradnje, jer oni trebaju jedni druge. Ironija je u tome da ćemo sa jedne strane imati više medjunarodne suradnje u borbi protiv terorizma, a sa druge strane bićemo svjedoci pojačane suradnje izmedju terorističkih grupa.
