U centru Woodrow Wilson ovdje u Washingtonu danas je održana diskusija pod nazivom: Čovjek iz Davosa se susreće s homo balkanikusom: Analiza međunarodne politike u jugoistočnoj Evropi. Na diskusiji, koju je pratila Amra Alirejsović, je govorio Gordon Bardos, s univerziteta Columbia.
Prema teoriji gospodina Bardosa, dva prototipa: čovjek iz Davosa, mjesta u Švicarskoj gdje se svake godine održava svjetski ekonomski forum, i homo balkanikus, imaju sasvim različita gledanja na etničnost, nacionalizam i formaciju nacije. Njegova teorija je da je čovjek iz Davosa političar, koji naglasak stavlja na materijalizam, on je univerzalist, opsjednut s rokovima i izlaznim strategijama, dok je, kako ga naziva, homo balcanicus, pjesnik, sa duhovnim, emocionalnim i psihološkim pristupom, sa osjećajem, kako kaže, svete teritorije, koji vjeruje u tradiciju, istoriju i selektivnu memoriju. Čovjek iz Davosa pretjerani fokus stavlja na lidere i elitu, dok je fokus homo balkanikusa više na nivou masovne populacije. Gospodin Bardos, po toj liniji, vjeruje da je nametanje američkih ili evropskih šablona na region jugoistočne Evrope gubitak vremena.
Jedna od preporuka za vođenje politike, koju iznosi gospodin Bardos, je, uz rad s nevladinim organizacijama, izbjegavanje nametanja sankcija, regionalno razmišljanje, i izbjegavanje pretjerane politike na visokom novu. S obzirom da mnoge odluke u BiH donosi visoki predstavnik međunarodne zajednice, za Glas Amerike smo ga upitali kako se takvo nešto može postići u BiH?
G. BARDOS: Moje mišljenje je da je takvo miješanje nekoga ko je u osnovi birokrata kojeg je postavila međunarodna zajednica, i koji nema pravu legitimnost od strane stanovništva BiH, pogrešno -- pogrešno je da visoki predstavnik s funkcije smjenjuje javno izabrane zvaničnike. Mislim da je na ljudima BiH da odluče za koga će glasati, kome će dati povjerenje, i kome će dati mandat i ako oni ne ispune očekivanja, onda je na izbornom tijelu da ih smijeni s funkcija. Moja primjedba svemu tome je da, pod broj jedan, politika zapravo nema efekta. Koliko je zvaničnika u posljednjih 4-5 godina visoki predstavnik smijenio i opet se uvijek nailazi na isti problem? Broj dva, tu je i pitanje šta se može reći o kvalitetu demokracije u BiH i uloge izbora, ako jedan birokrata kojeg je imenovala međunarodna zajednica može smjeniti javno izabrane zvaničnike -- mislim da to narušava osnovne dimenzije bh demokracije.
VOA: Jos jedna preporuka za vođenje politike je, kako je gospodin Bardos naglasio tokom svog izlaganja, i planiranje dugog angažmana. Na pitanje koliko će dugo taj angažman biti u BiH, on kaže:
G. BARDOS: To zavisi od stanovnika BiH, a ne od međunarodne zajednice. Važno je da Bošnjaci, Hrvati i Srbi nađu zajednički jezik i odluče šta će biti priroda države i demokracije u zemlji, kao i samog društva. To je kompleksan problem i više sam nego kritičan prema međunarodnoj zajednici, jer od pokušaja da se riješe društveni problemi u ovoj zemlji, Sjedinjenim Državama, znamo koliko je to teško i koliko vremena za to treba. Isuviše mnogo Amerikanaca i Evropljana koji idu u jugoistočnu Evropu ne shvata kompleksnost tih zemalja i društava i zbog te činjenice mislim da nisu u stanju doći do pravih rješenja. Oni koji mogu doći do najboljih rješenja za BiH, Srbiju, Crnu Goru ili Kosovo, su sami stanovnici tih zemalja. I što se prije dogovore i nađu zajednički jezik, to ćemo brže vidjeti stabilne demokracije i jače ekonomije.
VOA: U intervjuu za Glas Amerike, govoreći o politici Sjedinjenih Država i Evropske unije prema BiH, gospodin Bardos kaže:
G. BARDOS: Prije svega u Sjedinjenim Državama i glavnim gradovima Evrope postoji potpuna suglasnost da će BiH i dalje postojati kao jedisntvena država, i nema nagovještaja da će se tu išta promijeniti. Neki u SAD-u i Evropi razmišljaju o uklanjanju Dejtona i omogućavanju dezintegracije BiH--to je potpuno pogrešno, u međunarodnoj zajednici nema ni želje ni volje da vidi da BiH razdijeli.
Na pitanje da li misli da će se u godini američkih izbora desiti išta značajno po pitanju američke politike u BiH, što bi pomoglo trenutnoj adminsitraciji, Gordon Bardos kaže:
G. BARDOS: Moj osjećaj je da neće. Ono što mogu vidjeti u Washigntonu je da je važnost balkanskog pitanja veoma, veoma mala. Kaže se da je Washignton grad koji se može nositi samo s jednom krizom u određenom trenutku i trenutno je ta kriza očigledno Irak, a ne jugoistočna Evropa. Stoga mislim da pitanje BiH neće imati ikakvo istaknuto mjesto u izbornoj kampanji. Ne znam čak ni koliku bi ulogu u izbornoj kampanji imalo i samo hapšenje Radovana Karađića. Znam da ljudi govore da s povlačenjem NATO snaga iz BiH postoji velika želja ljudi u Briselu da se to pitanje riješi prije okončanja NATO misije. Ne mislim da bi Karađićevo hapšenje bilo velika stvar u američkoj izbornoj kampanji, koliko bi to, recimo bilo hvatanje Osame bin Ladena.
VOA: Premijer Feeracije BiH je tokom nedavne posjete Washigntonu izrazio očekivanje da će BiH ući u EU 2009, gospodina Bardosa smo upitali kakva su njegova predviđanja.
G. BARDOS: Očigledno je da je pred BiH još uvijek dugačak put, nažalost čak i zemlje koje su se trebale uniji pridružiti 2007 to najvjerovantije neće učiniti. To opet dovodi i do pitanja da li će se EU proširiti za samo jednu zemlju ili će sačekati još nekoliko godina. Govori se da bi proširenje 2007 moglo biti odgođeno za 2009, kada bi Bugarska, Rumunija, a možda i Hrvatska mogle ući u uniju. BiH nažalost ima još mnogo unutrašnjih pitanja koja treba riješiti, kaže na kraju Gordon Bardos, s odjela za međunarodne studije pri univerzitetu Columbia u New Yorku.
