Ovo je Irački Nacionalni Simfonijski Orkestar, simbol obnove ratom razorene zemlje, koja upravo izlazi iz decenija represije. Njegova 63 člana nisu koncertnu dvoranu Centra za izvodjačke umjetnosti pod imenom Johna Kennedy-a ispunili samo muzikom. Iz njih je zračilo osjećanje izuzetne snage ljudi koji su uspjeli da prežive godine izolacije i bijede.
HARRISON: Oni su uspjeli da ostanu živi i da svoju muziku sačuvaju živom kroz veoma teška vremena. Njihova zadovoljština je u tome što su nadživjeli režim Saddama Husseina.
..kaže Pat Harrison koja rukovodi programom State Departmenta pod nazivom Povezivanje Kultura. Ona je iračke simfoničare pozvala da nastupe zajedno sa američkim Nacionalnim Simfonijskim orkestrom i renomiranim čelistom Yo-Yo Maom.
Ovaj je koncert, dodaje gospodja Harrison, prilika da Bushova administracija američkoj javnosti pokaže koliko se život u Iraku popravio nakon obaranja Saddama Husseina početkom ove godine.
U junu mjesecu ovaj je simfonijski orkestar, koji za sebe tvrdi da je najstariji klasični muzički ansambl u arapskom svijetu, održao je prvi nakon rata koncert u Bagdadu, svirajući patriotske melodije iz vremena prije vladavine bivšeg diktatora. Koncert u Kennedy Centru bio je njihov prvi koncert u Sjedinjenim Državama.
Prije rata, orkestar je nastupao u bagdadskom Nacionalnom Teatru, koji je opljačkan i vatrom dobrim dijelom uništen tokom rata. Svirali su ponekad i u koncertnoj dvorani Rasheed, koja je u ratu bombardovana.
Dirigent orkestra, Mohammed Amin Ezzat, kaže da je ovaj koncert u Washingtonu ustvari bio njihov prvi profesionalni nastup u inostranstvu još od 1992. godine. Orkestar beskrajno uživa u tome što se vratio na scenu nakon godina pod Saddamom Husseinom.
EZZAT: Bivši režim uopšte nije mario za simfonijski orkestar niti za njegove muzičare. Radili smo, dakle, u potpunoj izolaciji, posebno u periodu četrnaestogodišnjeg embarga. Bili smo potpuno izolovani.
Sada, orkestar ne samo da nije izolovan, nego su se i uslovi njegovog rada značajno popravili. Prošli su konačno dani muziciranja u žestokim ljetnim sparinama, često bez struje za rashladne uredjaje ili rasvjetu.
Osim toga, zahvaljujući donacijama, muzičari više ne moraju da njeguju svoje ostarjele instrumente,jer su rezervni dijelovi bili preskupi.
EZZAT: U posljednjih nekoliko godina, istina, dobijali smo dosta instrumenata i dosta rezervnih dijelova odbrojnih neprofitnih i humanitarnih organizacija. To nam je takodje pomoglo da preživimo u teškim vremenima.I veoma smo sretni zbog toga.
A, kako izgleda, sretni su zbog toga i njihovi slušaoci.
