Prema drevnom polinežanskom mitu, bog mora je jednog dana započeo oluju koja je primorala dijelove zemlje da isplivaju na površinu i tako je nastao niz otoka u južnom Pacifiku poznat pod nazivom Tuamotus. To su otoci sačinjeni od koralnih grebena oko male lagune, od kojih se nijedan ne uzdiže više od 7 metara iznad površine vode. Arhipelag Tuamotu je najveća skupina koralnih otoka na svijetu. 78 otoka leži na pola puta između južne Amerike i Australije. Ali ni takav jedan raj, nije pošteđen poteškoća.
Otkako je čovjek prvi put započeo potragu za novim zemljama, u malim čamcima, prelazeći nepoznate horizonte, on je, između ostalog, uvijek tražio raj.
Raj na otocima Tuamotus, malom arhipelagu u Pacifiku oko stotinu milja sjeverno od Tahitija, znači kokose, školjke, ribolov, i kampovanje na plaži, gdje vas zvuk okeana uspavljuje. Ali taj raj danas nije bezbrižan. Najveća zabrinutost ovdje je globalno zagrijavanje. 78 otoka su samo tanki koralni grebeni. Većina njih se ne uzdiže više od 4 metra iznad površine vode.
Dok se prosječna temperatura okeana povećava, što mnogi naučnici vjeruju da se dešava, procjenjuje se da će mnogi od ovih živih grebena koji još rastu, i laguna koje štite, najvjerovatnije nestati u narednih 50-100 godina, kako se okean bude dizao. Frank Murphy je marinski biolog s univerziteta Berkeley u Kaliforniji koji posljednjih 14 godina živio na Tahitiju.
Neki dan me je zapanjilo kada su moja djeca došla s Tahitija i po prvi put vidjela koralni otok, koji bi zapravo, za njihovog života, mogao i nestati.
Ribolov je primarni izvor hrane i novca. Gerard iz svog čamca vadi desetak riba mahi-mahi koje će prodati na svom otoku Fakarava, ili će ih teretni brod koji ide jednom mjesečno prevesti na tržnice na Tahitiju. Sakupljanje i sušenje bijelog mesa kokosa je najveći biznis za ovu skupinu otoka. Vreća od 50-tak kilograma se prodaje za 38 američkih dolara. Obitelj koja vrijedno radi će proizvesti i po stotinu vreća mjesečno.
U posljednjih 20 godina, na otocima Tuamotu je procvjetala nova ekonomija grana: crni biseri. Podvodne farme bisera se protežu od onih malih do velikih s milionima školjki zasađenih upravo ispod površine lagune. Pamela i Veldo imaju po 22 godine i svoj vlastiti biznis gajenja školjki s biserima na malom pješčanom dijelu usred lagune Toau. Oni imaju na hiljade školjki upravo ispod površine. Veldo se svakodnevno brine o kutijama školjki, kako bi osigurao da su one dobro zatvorene, kako bi se zaštitile od prirodnih grabljivica. Pamela radi osam sati na dan, sadeći i do 400 školjki na dan. Kada se jednom zasade ispod površine, svaka od školjki će njegovati biser godinu i pol dana.
Stranci ovdje dolaze tražeći raj i odlaze s mnogim pitanjima. Da li je to zaista raj? Koliko god može biti, to je ostvarenje tropskog sna. Pa ipak je jasno da su ove male površine zemlje usred velikog plavog okeana, raj koji je ugrožen. Oni koji dolaze iz zapadnog svijeta su sretni da barem na trenutak vide ovakav raj, jer će se on vjerovatno uskoro promijeniti. I to zauvijek.
