George Bush je u Bijelu kuću donio svoju posvećenost tradicionalnim američkim vrijednostima i odlučnost da ih usmjeri ka pravljenju Sjedinjenih Država susretljivijom i plemenitijom nacijom. U svom inauguralnom govoru on je obećao da će Američku snagu koristiti kao snagu za dobro.
Dolazeći iz porodice sa tradicijom u politici, George Herbert Walker Bush je osjećao odgovornost da da svoj doprinos i u vremenu mira i vremenu rata. Rodjen u Miltonu, Massachusetts, 12 juna 1924. godine postao je lider studenata na Phillips Acadamy u Andoveru. U 18 godini regrutovan je u oružane snage. Bio je najmladji pilot u americkoj mornarici. Obavio je 58 borbenih misija tokom Drugog svjetskog rata. U jednoj od misija kao pilot bombardera sa torpedima pogodjen je od japanske protuzračne odbrane i pao je u vodu, ali ga je spasila jedna američka podmornica. Za svoj podvig u ratu nagradjen je visokim odlikovanjem.
Nakon rata on je svoju energiju okrenuo obrazovanju i podizanju porodice. U januaru 1945. godine oženio je Barbaru Pierce. Imali su šestero djece, George, Robin, koji je umro kao dijete, John, poznat kao Jeb - danasnji guverner Floride, zatim Neil, Marvin i Dorothy.
Na Univerzitetu Yale se isticao i u sportu i učenju, bio je kapetan baseball tima, i član studentskog bratstva Phi Beta Kappa, organizacije u kojoj mogu biti samo studenti sa izvanrednim uspjehom u učenju. Nakon završetka fakulteta angažirao se u naftnoj industriji u Texasu.
Kao i njegov otac, Prescott Bush, koji je bio Senator iz Connecticuta izabran 1952, George je postao zainteresiran za politiku. Dva mandata je služio u Zastupničkom domu Kongresa izabran u Texasu. Dva puta se neuspješno kandidirao za Senat. Onda je postavljen na visoku funkciju - ambasador SAD u UN-u, zatim za predsjednika Republikanskog nacionalnog komiteta, te za šefa američkog ureda za veze sa Kinom, i konačno za direktora CIA-e.
1980. godine je poveo kampanju za republikansku nominaciju u utrci za predsjednika, ali je izgubio. Medjutim , izabran je kao podpredsjednički kandidat za Ronalda Reagana.
1988. godine Bush je osvojio Republikansku nominaciju za predsjednika, sa Senatorom iz Indiane, Danom Quayleom kao podpredsjednikom i pobijedio je na izborima Demokratskog kandidata Michaela Dukakisa, guvernera Massachusettsa.
Bush se susreo sa dramatičnim promjenama u svijetu nakon okončanja 40 godina dugog Hladnog rata. Komunisticko carstvo se raspalo, i Berlinski zid je pao. Sovjetski savez je prestao postojati, a predsjednik Mikhail Gorbachov, kojeg je Bush podržavao, dao je ostavku.
Predsjednik Bush je poslao američke snage u Panamu da zbace korumpirani režim generala Manuela Noriege, koji je prijetio sigurnosti kanala i Amerikancima koji tamo žive. Noriega je dopremljen u SAD i sudjeno mu je kao trgovcu drogama.
Bushov najveći test je bio kada je Saddam Hussein izvršio invaziju na Kuwait, a zatim zaprijetio Saudijskoj Arabiji. Zavjetujući se da će osloboditi Kuwait, Bush je uspio osigurati podršku UN-a, američkog naroda i Kongresa i u region Perzijskog zaljeva je poslao 425 hiljada američkih vojnika. Njima se pridružilo još 118 hiljada vojnika koalicijskih snaga. Nakon sedmica bombardiranja sa zemlje i iz zraka, u operaciji Pustinjska oluja, 100 dana dugoj bici ,potučena je milionska armija Saddama Husseina.
Uprkos popularnosti bez presedana zbog pobjede u Zaljevskom ratu, Bush je zbog slabe ekonomije kod kuće, porasta nasilja u središtima gradova i nastavljenog deficita u potrošnji, izgubio povjerenje birača.
1992. godine George Bush je izgubio izbore od svog Demokratskog protukandidata Williama Clintona.
