Jednako kao i Theodor Roosevelt prije njega, Woodrow Wilson je sebe smatrao ličnim predstavnikom naroda: Ni od koga se osim predsjednika ne očekuje toliko da zastupa opće interese zemlje, govorio je Wilson. On je razvio program naprednih reformi i učvrstio medjunarodno vodjstvo u izgradnji novog svjetskog poretka.
1917. godine Woodrow Wilson je objavio ulazak Sjedinjenih Država u Prvi svjetski rat. Rodjen je u Virginiji, 28. decembra 1856. godine u Stauntonu, kao sin prestberijanskog svećenika. Tokom Gradjanskog rata i sam je bio pastor u gradu Augusta, Georgia, a tokom obnove, profesor na univerzitetu Columbia ,savezna drzava South Carolina.
Nakon što je diplomirao na Princetonu, te zatim pravo na Univerzitetu Virginija, Wilson je odbranio doktorsku disertaciju na Johns Hopkins Univerzitetu i otpočeo akademsku karijeru.
Woodrow Wilson je brzo napredovao kao mladi konzervativni profesor političkih nauka i 1902 je postao predsjednik Princetona. Demokrati su ga prvo nagovorili da se kandidira za guvernera New Jerseya 1910. godine. U kampanji koja je uslijedila, ogradio se od konzervativaca koji su ga kandidirali prihvatajući progresivne reforme, koje je kasnije sprovodio kao guverner.
Wilson je za predsjednika nominiran 1912. godine na Demokratskoj konvenciji i poveo je kampanju koju je nazvao Nova sloboda, iza koje je stajao individualizam i prava država. Dobio je samo 42 posto glasova birača, ali je izabran velikom većinom elektorskih glasova.
Wilson je kroz Kongres progurao nekoliko važnih zakona. 1916 godine donesen je zakon kojim se zabranjuje dječiji rad,dok je drugim zakonom ograničen rad željezničkih radnika na osam sati.
Uz slogan - On nas je održao izvan rata, Wilson je tijesno dobio novi mandat u Bijeloj kući. Medjutim, nakon izbora zaključio je da Amerika ne može ostati neutralna u Svjetskom ratu. 2 aprila 1917. on je od Kongresa zatražio objavu rata Njemačkoj.
Nakon što je Njemačka potpisala kapitulaciju 1918. godine predsjednik Wilson odlazi u Pariz kako bi osigurao izgradnju trajnog mira. On je kasnije predstavio Senatu Versajski sporazum, koji je sadržavao uspostavu Lige naroda. Medjutim izbori za Kongres u 1918. godini promjenili su odnos snaga u Kongresu i Versajski sporazum je u Senatu odbačen sa sedam glasova razlike. Uprkos slabom zdravlju predsjednik Wilson je krenuo u obilazak zemlje kako bi agitirao za Versajski sporazum. Iznuren, doživljava moždani udar kojeg je jedva preživio. Uz njegu svoje druge žene, Edith Bolling Galt, živio je do 3. febbruara 1924. godine, kada je umro u Washingtonu.
