Ugledan pravnik i djelotvoran administrativni radnik, ali slab političar, William Howard Taft je proveo četiri neugodne godine u Bijeloj kući, stijesnjen izmedju intenzivne borbe izmedju konzervativaca i progresivnih grupa.
Rodjen 15. septembra 1857. godine u Cincinnatiju, savezna drzava Ohio, kao sin uglednog sudije, diplomirao je na univerzitetu Yale i vratio se u rodno mjesto da praktikuje pravo. U politiku je ušao na osnovu sudskih imenovanja od strane Republikanaca. Medjutim, predsjendik Taft je više volio pravo nego politiku i želio je postati sudija Vrhovnog suda. Medjutim njegova supruga, Helen Herron Taft je imala drugačije ambicije za svog muža.
Njegov put do predsjednicke pozicije išao je preko administrativnih imenovanja. Predsjednik McKinley ga je poslao na Filipine 1900-te godine kao glavnog administratora. Osjećajući simpatije prema Filipincima unaprijedio je ekonomiju, izgradio puteve i škole i pruzio lokalnim stanovnicima dijelimičnu mogućnost da učestvuju u vlasti.
Predsjednik Roosevelt ga je imenovao za ministra odbrane i 1907. godine odlučio da William Taft treba biti njegov nasljednik. Na Republikanskoj konvenciji sljedeće godine nominiran je za predsjednika.
Kada se ponovo kandidirao za predsjednika 1912. godine poražen je od Woodrow Wilsona. Nakon povlačenja iz Bijele kuće, radio je kao profesor prava na univerzitetu Yale sve dok ga predsjednik Harding nije imenovao za ministra parvosudja. To imenovanje je za njega bila najveća čast i tada je zapisao: Ne sjećam se da sam ikada bio predsjednik.
William Howard Taft je umro 8. marta 1930. godine u Washingtonu.
