Krajem mandata predsjednika Johnsona, Grant je ušao u njegovu administraciju. Kao simbol pobjede Sjevera, i sobzirom da se i sam svrstao medju Radikale, on je logično bio njihov izbor za predsjedničkog kandidata 1868. godine.
Kada je bio izabran američki narod se nadao kraju nemirima, ali Grant nije donio reforme i nije pokazao odlučnost i snagu.
Rodjen u Point Pleasant u Ohio, 27 aprila 1822. godine. Grant je pohadjao West Point, više protiv svoje volje, i diplomirao je osrednjim uspjehom u svojoj klasi. U Meksičkom ratu se borio pod zapovjedništvom generala Zacharya Taylora.
Pred izbijanje Gradjanskog rata radio je u kožarskoj radnji svog oca u Galena-i u Illinois-u. Na početku rata je od strane guvernera imenovan da zapovjeda pješadijskim pukom dobrovoljaca. Uskoro je dostigao čin brigadnog generala dobrovoljaca. Nakon što je zauzeo tvrdjavu Fort Henry i napao tvrdjavu Fort Donelson u dolini Mississippi-ja, 1862. godine, predsjednik Lincoln ga je promovirao u general-majora.
U aprilu 1862. godine Grant je vodio jednu od najkrvavijih bitaka na Zapadu, kod Shiloh-a iz koje nije izašao baš dobro, medjutim, uskoro on pobjedjuje u Vicksburgu, ključnom gradu Mississippi-ja, što je Konfederaciju presjeklo na dva dijela. Zatim je Grant probio konfederalno uporište Chattanooga.
Predsjednik Lincol ga je u martu 1864 imenovao za glavnokomadujućeg generala. Grant je zatim naredio generalu Shermanu da krene kroz Jug, dok je on sam poveo Armiju Potomac-a, kako bi zaustavio Konfederalne trupe generala Roberta E. Lee-a u sjevernoj Virginiji.
Konačno, 9 aprila 1865. godine, u Sudnici kod Appomattoxa, general Lee se predao, pod uvjetom da ne može biti sudjen za veleizdaju.
Kao predsjednik, Grant je radio slično kao i zapovjednik Armije. On je dio svog armijskog osoblja doveo u Bijelu kuću.
Mada čovjek od časti, Grant je kao predsjednik prihvatio lijepe poklone od svojih obožavatelja. Još gore, dozvolio je da bude vidjen sa dvojicom spekulanata, Jay Gouldo-om i James-om Fisko-om. Kada je shvatio njihovu igru kako bi se dokopali tržista zlatom, on je ovlastio ministra finansija da proda dovoljne količine zlata, kako bi osujetio njihove planove, ali su spekulacije već pogubno dijelovale na business.
Tokom kampanje za ponovni izbor u 1872. godini, Grant je bio izložen napadima liberalnih Republikanaca reformatora. Njegove pristalice unutar Republikanske partije nazvane su Old Gurad, Stara garda. On je Radikalnim Republikancima dozvolio da sprovode svoj kurs na Jugu, potpomažući ih vojskom.
Nakon isteka drugog mandata, on se posvetio business-u, postao partner u financijskoj firmi koja je kasnije bankrotirala. U to vrijeme saznaje da ima rak grla. Počeo je pisati svoja sjećanja kako bi isplatio dugove i pribavio novac za porodicu. Boreći se sa smrću uspio je napisati memoare koji su zaradili blizu 450 hiljada dolara. Uskoro nakon što je završio posljednju stranicu, umro je 23 jula 1885. godine u Mount McGregor u New Yorku.
