Seigel: U stvari, istražavanja u polju zemalja nakon sukoba, pokazuju da je mogućnost izbijanja novog rata najveća upravo po okončanju sukoba. Postoji izmedju 40 i 50 posto šanse da se neka zemlja koja je tek izašla iz rata, u njega vrati u narednih 5 godina. Nakon toga, takva mogućnost opada vrlo sporo, oko 1 posto na godinu, nakon tih pet godina. To su naučna istraživanja. Dakle, ako pogledate u tom kontekstu, onda možemo reći da su narodi BiH upravo tek nedavno izašli iz tog opasnog perioda od pet godina, i to je značajan napredak, i BiH treba jednostavno na tome nastaviti izgradnju i to traje popriličan broj godina.
Znam da se puno naglaska stavlja na izbornu dimenziju političke strukture u BIH, i razumijem nesretan način na koji je politička struktura te zemlje zamišljena; medjutim, moramo se podsjetiti da je izgradnja demokracije mnogo više od održavanja izbora. Smatram da je to polje u kojem je moguće postići značajan napredak - dakle, treba uložiti napor u stvaranje identiteta, i normi jednog demokratskog društva - to sve čine ideje tolerancije, jednakosti, poštivanje drugačijeg mišljenja, shvatanje da iako većina vlada, prava manjine moraju biti poštivana i zaštićena. No, takve se stvari ne pojavljuju u društvu automatski - o njima se mora govoriti, treba ih predstavljati, o njima treba podučavati. Takodjer treba reći da Bosna i Hercegovina ima prednost što je tako blizu demokratskoj Evropi, što je izložena utjecajima društava koja su sastavljena od raznih etniciteta, i mogu im pokazati da jest mogućno, i da razlike u Bosni i Hercegovini nisu ništa veće nego u nekim drugim zemljama, u kojima se lijepo i harmonično živi...
Bosna pati od činjenice da je naslijedila staru jugoslavensku političku tradiciju gdje su ministarstva služila za politički i drugi dobitak odredjenog ministra, ili stranke koju predstavlja. To je autokratski tip vlade - i samo što neki ministar pripada nekoj stranci ne znači da taj ministar brine samo o potrebama svoje stranke. On je postavljen da bude ministar za sve ljude u zemlji, i pojam državnog službenika u demokratskom smislu treba tek biti prihvaćen u BiH.
Dakle, ispravljanje pogrešnih gledišta i edukacija o demokraciji je drugi prioritet, po mom mišljenju, u BIH. Iako ne vidimo veliki progres na izbornom frontu, ima puno toga što bi se moglo postići u problemima koji su ispod političke površine, ali su isto tako važni - dakle, promjena u to me kako se ljudi medjusobno odnose, i kako se odnosu prema državi. Treba 20-25 godina da se zemlji izašloj iz rata uspostavi ili konsolidira prava demokracija; neke zemlje idu ka tom cilju brže, neke sporije, medjutim, općenito gledano, za to treba duže vrijeme, da bi se izmijenio način mišljenja ne samo političara i stranke, nego naoroda u cjelini - zaključuje Joseph Seigel iz američkog Vijeća za medjunarodne odnose.
