U srijedu uveče je u Nacionalnom press klubu u Washingonu s novinarima razgovarala Elisabeth Rehn, neovisni stručni savjetnik pri UN-ovom Fondu za žene. Elisabeth Rehn mnogi pamte kao bivšu ministricu odbrane Finske i nekadašnju Specijalnu izvjestiteljicu UN-a po pitanju poštivanja ljudskih prava u BiH. Gospođa Rehn je washingotnskoj publici govorila na temu: Žene u poslijeratnoj rekonstrukciji.
Gospođa Rehn se osvrnula na gotovo svaku zemlju koja je u posljednjih nekoliko decenija u svijetu prošla kroz previranja i ratne sukobe, posebno se osvrćući na položaj žene na Balkanu i u afričkim zemljama.
Vrijeme je da žene izađu iz kuhinja, obrazuju se i domognu kompjutera kako bi lakše komunicrale između sebe. Međunarodna zajednica često ima pogrešne dojmove kada se tiče zemalja čija im kultura nije poznata, a nevladine organizacije podučavaju žene tih regiona rukotvorinama i sličnim stvarima, što te žene znaju bolje od njih.
Glavna pomoć je u pružanju obrazovanja ženama u područjima pod sukobima i omogućiti im da se koriste tehnologijom.
Govoreći o silovanju kao oruđu rata , gospođa Rehn se osvrnula na dešavanja u Ruandi, gdje neprijateljski vojnici jedne strane zaražani virusom AIDS-a siluju žene suprotstavljene strane u sukobu kako bi im nanijeli veće gubitke.
0Govoreći o ženama u Iraku, gospođa Rehn kaže: Srela sam mnoge Iračanke, posebno one koje čine dijasporu, jer je većina obrazovanih žena morala napustiti Irak. Podsjećam vas da je Sadam Husein zabranio postojanje bilo kakvih organizacija žena. Podsjetila sam generalnog sekretara Koffi Anana da, kada UN bude imao veću ulogu u rekonstrakciji Iraka, mora obratiti pažnju na žene i na iračkoj i međunarodnoj sceni, jer one mogu odigrati ogromnu ulogu u ponovnoj izgradnji zemlje.
Ogroman svjetski problem je krijumčarenje žena i njihovo seksualno zlostavljanje i iskorištavanje, posebno žena iz bivših sovjetskih republika, kaže gospodja Rehn.
Na pitanje da procijeni sadašnje stanje u BiH u smislu izgradnje povjerenja među ženama različite nacionalnosti, kao i da prokomentira trgovinu ženama na području zemlje, gospođa Rehn je odgovorila.
To je priličito teško pitanje. Kada govorimo o trgovini ženama, toliko mnogo puta sam čula pitanje - Zašto ste toliko zabrinuti za te strankinje, kada biste trebali više biti zabrinuti za nas. Naravno da sam zabrinuta za obje strane. I za žene BiH , bez ozbira da li su one Hrvatice, Srpkinje li Bošnjakinje. Međutim, žene iz drugih zemalja su natjerane od strane kriminalaca da rade, one su u ranjivijem položaju. U BiH žene surađuju na jedna lijep način, pa čak i majke osoba za kojima se traga, koje se vode nestalim. Majke žrtava Vukovara, zatim Republike Srpske, Srebrenice, djelomično su našle jedni druge, premda je to teško. Organizacije žena u entitetima imaju dobru suradnju i izrastaju jače.
Kada je riječ o nasilju u porodici uspostavljene su linije SOS-a i mjesta gdje se one mogu skloniti. Također smatram da je od velike važnosti da u BiH bude uposleno više policajki i u međunarodnim snagama i u lokalnim snagama. Ako na primjer, imate ženu iz BiH koja je silovana, za nju nije lako da kaže policajcu muškarcu šta se desilo. To nije lako reći jer nakon toga, moguće je, slijedi pitanje policajca : Zar ti to nisi htjela, da li je to uistinu bilo silovanje? U takvoj kriminalnoj istrazi žrtva je u stvari u strahu od istrage.
Međutim, ono što je za mene najimpresivnije u izgradnji BiH je to što sam primjetila da postoji manje mržnje u razgovorima nego je to bilo ranije. Naravno, to može biti predstava za javnost, ali ljudi više govore o pomirenju. Jedna stvar koja mora postojati je pravda, jer žene zahtijevaju pravdu i istinu i zato je Haški tribunal važan i za to je važno da se Karadžić i Mladić nađu u Hagu i zato je jako važno da Međunarodni kriminalni sud uzme u obzir silovanje kao zločin. Nadam se da će sve zemlje prihvatiti Međunarodni kriminalni sud.
Elisabeth Rehn kaže da, bez obzira na sve razlike, problemi su isti za sve žene, upravo zbog njihove iste teške situacije i vječnog pitanja šta će se desiti njihovoj djeci.