Novinar Glasa Amerike David Borgida o tome je u emisiji Za i Protiv - razgovarao sa Stevenom Dimoffim iz Društva Ujedinjenih Naroda i Brettom Schaeferom iz fondacije Heritage. Prvi je na to pitanje odgovorioSteven Dimoff: - Ujedinjeni Narodi su relevantni jer daju legitimnost akcijama koje poduzima medjunarodna zajednica, posebno u pitanjima mira i sigurnosti. Nije u pitanju ništa drugo nego da rezolucija kojom Vijeće Sigurnosti autorizira upotrebu sile - predstavlja izraz svjetskog javnog mnijenja. A to je veoma značajno kada se nastoji osigurati najširi mogući savez u pitanjima mira i sigurnosti. Na isto pitanje odgovara Brett Schaeffer: - Rezolucija Vijeća Sigurnosti je dobra stvar. Mi bismo željeli da imamo takvu rezoluciju. Reći, medjutim, da je to isključivi izvor legitimnosti u medjunarodnim odnosima jednostavno je netačno. Stvar je u tome da su Ujedinjeni Narodi imali obavezu da sprovedu u djelo svoje ranije rezolucije, posebno kad se radi o Iraku, a nisu to učinile. - Mislim da ste ovdje izveli korisnu poentu, ali ja se uvijek vraćam na činjenicu da neka organizacija nije ništa više nego što čini zbir njenih sastavnih dijelova, rekao je gosodin Dimoff i nastavio: I, kada se radi o tome da Vijeće Sigurnosti nije ili nije bilo u stanju da postigne sporazum o nečemu, to je zaista stvar nemogućnosti samih zemalja članica da zaista pokušaju da razriješe probleme. Dakle, umjesto da se fokusiramo na tu instituciju po sebi, ja bih radije pažnju obratio na pitanje politike. Na kraju krajeva, ono šta će Vijeće Sigurnosti odlučiti zavisiće od toga šta zemlje članice žele da odluči, u čemu Sjedinjene Države igraju, naravno, veliku ulogu. - Slažem se s vama i to, ustvari, podržava moju tezu - jer ono s čim se suočavamo jeste razlika izmedju ideala i stvarnosti. U idealnoj situaciji, Ujedinjeni Narodi bi trebalo da se pozabave ovim očijitim prijetnjama medjunarodnom miru i sigurnosti, što Irak svakako jeste. A u slučaju Vijeća Sigurnosti, medjutim, mi moramo da se nosimo sa realnošću Iraka kakav jeste, ali i sa svim politikama koje su oko toga. Mnoge zemlje članice Vijeća očito imaju interes u vezi sa Irakom, pojedinačni, nacionalni interes, koji ih vodi ka tome da se protive američkoj vojnoj akciji kojom bi se sprovela u djelo rezolucija koju su iste te članice Vijeća Sigurnosti usvojile, rekao je gospodin Schaefer. - Pitanje je u tome da li su inspektori imali dovoljno vremena, da li su bili u stanju da obave svoj posao, da li su dobili odgovarajuću podršku i doprinos ostalih zemalja da bi bili u stanju da lociraju oružja, obave intervjue sa naučnicima itd... Mislim da smo sada kod trenutka kada treba odlučiti da li da se inspekcije i diplomacija nastave ili treba da donesemo odluku o ratu, zaključio je gospodin Dimoff. - Kako se može reći da inspekcije funkcioniraju kad je jedini način da one funkcioniraju - prijetnja američkom vojnom silom, a onda osudjivati američku vojnu silu kao kontraproduktivnu? Ne može i jedno i drugo biti tačno. Američka vojna sila je razlog što inspekcije imaju taj ograničeni uspjeh i jedini razlog što će se Saddam Hussein uopšte u potpunosti povinovati rezolucijama UN. Prema tome, vojnu opciju moramo zadržati u igri. A ja mislim da smo ustvari došli do kraja puta i da treba da poduzmemo akciju, kaže na kraju razgovora Brett Schaeffer.
