VOA: Gospodine Divjak možete li nam reći kako vi vidite situaciju kada je u pitanju korupcija i kriminal u Bosni i Hercegovini sedam godina nakon Dejtona?
DIVJAK: Značajno je reći da je došlo do jako malo poboljšanja. Naprotiv naša istraživanja pokazuju da u odnosu na ratni period posljeratni period ne da nije donio nikakave pomake nabolje već je došlo do pogoršanje situacije. Posebno zabrinjava da čak i ovaj neki reformski period, poslednjih možda dvije tri godine u odnosu na prethodni nije donio neku stabilizaciju reformskog kursa. Ratni period ostaje i dan danas u glavama stanovnika ocjenjen kao manje korumpiran nego posljeratni period.
VOA: Koji su po vama segmenti života najugroženiji što se tiče korupcije i gdje su dakle korupcija i kriminal najzastupljeniji?
DIVJAK: Bosnu i Hercegovinu karakteriše fenomen tzv. zarobljene države odnosno izuzetno rasprostranjenog prisustva korupcije u svim segmentima društva a posebno,može se reći na svim nivoima vlasti. To praktično kreće od sitne, administrativne korupcije tj od potrebe da se plati, da se obezbijedi dodatna naknada za najsitnije administrativne potrebe pa do visokih funkcionerskih mita koji su potrebni za obezbjeđivanje većih poslova i javnih nabavki za privatizaciju i tako dalje. Tu se praktično radi o višemilionskim iznosima.
VOA: Pošto je sada u fazi formiranje novih nivoa vlasti šta bi ste vi poručili novim vlastima kakao da se suzbije kriminal i korupcija u Bosni i Hercegovini?
DIVJAK: Jako je važno raditi na uspostavljanju institucija. Kada kažem institucija mislim prije svega na institucije koje će obezbijediti integritet. To su dakle u nekom finansijskom segmentu, pored trezora koji je uspostavljen, potrebno je trezor spustiti na sve nivoe vlasti. Potrebno je dovesti do jasnijeg upravljanja javnim finansijama, fiskalni menadžment kroz istovremeno nezavisnu reviziju koju obezbjeđuje institucija vrhovnog revizora koja daje do znanja građanima na koji način se troše njihova sredstva. Potrebno je pored toga uspostaviti još nekoliko institucionalnih stubova. Prije svega tu imamo odgovornu vlast kako zakonodavnu tako i izvršnu koja mora nači zajednički jezik sa međunarodnom zajednicom koja trenutno rukovodi dobrim dijelom poslova i nejasna je raspodjela odgovornosti između domaće vlasti i međunarodne zajednice. Pored toga potrebno je jačati institucije kao što su ombdusmen zatim medije i udruženja građana koja pomažu da se na nepristrasan, neutralan način obezbjede neke poluge integriteta sistema. Pored toga jasno je da se mora voditi računa o ekonomskim reformama koje će u krajnjem slučaju odrediti budućnost Bosne i Hercegovine. Ona može da se obezbijedi jedino angažmanom oko reformskog kursa jer sve drugo ne garantuje budućnos niti održiv oslonac kako ljudi i poslovanja ovdje tako, mislim da bi se moglo reći, i opstanak države.
