Mjesec Ramazana je osobito svečan u Egiptu, gdje nakon dnevnog posta slijedi druženje i proslava. Prodavnice i domovi su puni slatkiša s orasima, datula, smokava i sokova napravljenih od sušenih breskvi i hibuskusa. Međutim ovogodišnje proslave su zasjenjene ekonomskim poteškoćama i zabrinutosti ljudi tog regiona za teškoće u širem arapskom i muslimanskom svijetu, osobito u svjetlu prijetnji od američkog napada na Irak. Egipćani su međutim nadošli na načine kako da politiku pomire s ramazanskim svečanostima. Ove godine neke od tradicionalnih dječjih svjetiljki sviraju nacionalističke melodije o Jerusalemu, gradu koji je svet i muslimanima, kršćanima i jevrejima, i koji za Arape simbolizira palestinsku borbu za okončanje izraelske okupacije. Khalid Abdel Latif, vlasnik kompjuterske kompanije kaže:
Nadam se da Sjedinjene države neće napasti Irak ili bilo koju drugu arapsku zemlju i da će se Izrael smiriti i dozvoliti ljudima da slave i uživaju u svetom mjesecu Ramazana.
U međuvremenu na Zapadnoj obali i u pojasu Gaze, mnogim Palestinacima-muslimanima koji obilježavaju prvi dan svetog mjeseca usljed blokade od strane izraelske vojske nije bilo omogućeno da putuju kako bi posjetili obitelji ili džamije izvan svojih gradova i sela. Jedan Palestinac kaže da je Ramazan ove godine došao u vrijeme kada Palestinci prolaze kroz teške trenutke i kada su ljudi pod opsadom.
Stanovnici Karachija i drugih gradova širom Pakistana također su započeli obilježavanje Ramazana. Ali u zemlji gdje najveći dio stanovništva pripada klasi koja jedva preživljava, Ramazan bi mogao biti više nelagodnost nego blagoslov u vrijeme kada prodavači stavljaju gotovo dvostruko veće cijene na svoju robu nego u vrijeme kada nije Ramazan.
