Postaje jasno da revolucija u Srbiji nikada nije bila završena i da još uvijek nedostaju reforme na vojnom i sigurnosnom nivou. Gotovo da nije zabilježena nikakva promjena otkako je Milošević otišao, generali tu još uvijek vode glavnu igru, ne postoji civilna kontrola vojske i to sve zaista škodi Srbiji, kaže Eric Witte politički analitičar iz Washingtona, komentirajući najnoviji razvoj događaja u vezi s prodajom oružja Iraku:
ERIC WITTE: Mislim da je to pitanje koje ne mogu izbjeći i ono im nanosi štetu osobito u Washingtonu. Činilo se da je Kongres bio blizu odobravanju normalizacije trgovinskih odnosa s Jugoslavijom i mislim da su sebi zaista nanijeli štetu u tom pogledu.
VOA: Na pitanje koji se koraci Washingtona prema Srbiji i republici srpskoj u ovom trenutku mogu očekivati, gospodin Witte odgovara:
ERIC WITTE: To sve ovisi o brzini provođenja reformi i volji da se one sprovedu. Mislim da postoje zvaničnici i u Srbiji i RS-u koji su shvatili da su učinili ogromnu grešku i da je to pitanje koje Zapad jednostavno neće zaobići. Washignton će sigurno insistirati na hitnom provođenju reformi i otpuštanju zvaničnika. U BiH je nešto lakše međunarodnoj zajednici, jer je tu visoki predstavnik, dok će u Srbiji to zavisiti od ljudi u tom trenutku na vlasti; Vojislav Koštunica pronalazi izgovore za to što se desilo, on nastoji značaj problema umanjiti i mislim da bi to moglo prouzročiti dugoročniju štetu na izglede Srbije za uspješnu tranziciju.
to se tiče Bosne, više sam optimističan--mislim da je gospodin Ashdown predložio agresivne korake ka vojnim reformama i uspostavi civilne kontrole nad vojskom. Do sada je retorika uglavnom bila dobra na bosanskoj strani, gdje zvaničnici u oba entiteta naglašavaju da žele reforme, iako će do pravog testa sprovođenja reformi, mislim, doći u Republici Srpskoj. Međutim, kako se čini, skandal bi se tek mogao proširiti i na Federaciju BiH--vjerovatno postoje veze između kompanija za proizvodnju oružja u Republici Srspkoj, Federaciji BiH i Srbiji, i čitavom području bivše Jugoslavije koje zapravo nikada nisu prekinute. Mislim da ćemo više o tome saznati u danima koji dolaze, jer postoje navodi da je problem postojao i u Federaciji BiH, samo što se nije puno pažnje tome posvećivalo. Svako zna da je i tokom rata dolazilo do inter-etničkih krijumčarenja oružja između Bošnjaka, Srba i Hrvata i mislim da je vrlo vjerovatno da ćemo vidjeti da nije samo Republika Srpska bila umiješana u takvu vrstu trgovine. Zvaničnici u Federaciji BiH su do sada pokazali veću voljnost da provedu reforme potrebne za ujedinjenje vojske u BiH.
VOA: Jugoslavenskki predsjednik Vojislav Koštunica se distancirao od prodaje oružja Iraku, a predsjedavajući doma naroda parlamentarne skupštine BiH Nikola Špirić danas je poručio Mirku Šaroviću i Mladenu Ivaniću da daju ostavke. Kako to komentirate?
ERIC WITTE: Moguće je da se to sve koristi u političke svrhe, ali mislim da je u aferu prodaje oružja bilo umiješano mnogo više ljudi od ovih koji su smjenjeni i mislim da će to ići do mnogo viših nivoa. Sasvim sam siguran da će doći do još dosta smjena, prije nego se ova afera završi. Jasna je namjera Washingtona i Evropske Unije i NATO-a prema ovom pitanju koje je privuklo pažnju Washingtona kao što godinama nije nijedno pitanje u BiH. Odavno BiH nije dobila ovako veliku pažnju u Washingtonu. Do promjena će doći i zvaničnici će biti smjenjeni, samo je pitanje vremena. Mislim da je ova čitava afera bila dobro organizirana i da se radilo o širokoj suradnji ne samo s Irakom, već i drugim zemljama kao što su Burma, Liberija, Libija i druge koje su pod embargom UN-a. Predsjednik Koštunica sve navode nastoji umanjiti govoreći da se ne radi o najsuvremenijoj tehnologiji, a to je dosta loš izgovor kojem ovdje niko neće povjerovati. To će zaista nanijeti štetu Srbiji, ukoliko on ne iskoristi trenutak da prevlada vojsku i iskaže svoj autoritet uklanjanjem generala iz Miloševićevog doba, umjesto njihovom zaštitom. Isto se to odnosi i na izručivanje ratnih zločinaca Hagu, a ne njihovu zaštitu, osobito Ratka Mladića. Zaštita ratnih zločinaca i prodaja oružja Iraku su oboje simptomi dubljeg problema, a taj problem je nedostatak reformi u strukturama koje insistiraju na postojanju upravo kao u vrijeme Miloševića.
