Marta 1998. Momčilo Krajišnik je, kao član Predsjedništva BiH, tadašnjem od tadašnjeg podpredsjednika jugoslavenske vlade, Nikole Šainovića, tražio dva miliona dolara za "pravnu zaštitu Radovana Karadžića od optužnice Haškog tribunala", objelodanio je Ured tužitelja Haškog suda. Kopija Krajišnikovog pisma objavljena je u podnešku kojim Tužiteljstvo od Sudskog vijeća traži odbacivanje posljednjeg, šestog po redu zahtjeva za privremenim puštanjem na slobodu ovog optuženika.
To je za tužitelje jasan dokaz kako bi Krajišnik, ako se nadje na slobodi, imao na raspolaganju velike svote novca, koje bi mogao iskoristiti da trajan bijeg i zametanje tragova.
Uz ovo, ističe se da pismo upućuje na zaključak kako je Krajišnik jedan od ljudi koji su "aktivno radili na skrivanju" Radovana Karadžića, kojem bi se, ukoliko se nadje na privremenoj slobodi, i Krajšnik mogao pridružiti u bjekstvu.
Zatim, Ured haških tužitelja smatra garancije Vlade SRJ "vrlo slabima", imajući u vidu trenutnu političku situaciju u Jugoslaviji i izjavu predsjednika Koštunice o tome kako se "haška sudjenja ne mogu nazvati pravdom".
Izgledi Krajšnikovom povratku u zatvor nisu veliki ni u slučaju da ode u RS, tvrde tužitelji, podsjećajući na nedavni neuspjeli transfer u Hag Ljubomira Borovčanina- nakon pregovora i sporazuma, ovaj se haški optuženik nije pojavio na dogovorenom mjestu- vlasti RS su tada bile u stanju samo konstatirati njegov nestanak i ništa više.
Ovaj primjer, navodi se, pokazuje da se, bez obzira na garancije koje su ponudila vlasti u Banjoj Luci, Tribunal ne može pouzdati u "operativne sposobnosti" Republike Srpske da locira i uhapsi optuženog.
Iz pobrijanih razloga Ured tužitelja traži od Sudskog vijeća da odbaci zahtjev Momčila Krajišnika, zaključujući da bi, ukoliko mu se dozvoli privremena sloboda, postojale samo minimalne šanse da se optuženi vrati na sudjenje, zakazano za početak naredne godine. Odluka o zahtjevu optuženog za privremenim puštanjem na slobodu još nije donijeta.
