Prema optuženom Miloševiću, on je "najviše zaslužan za postizanje mira", za koji se "dosljedno borio" u vrijeme sukoba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, dok su drugi krivi za ratove i zločine koji su u njima počinjeni.
Za rat u Hrvatskoj Milošević je optužio "pronacističke vlasti" koje su u Zagrebu spostavljene 1990., i koje su odmah "isključile Srbe iz Ustava", uvele "simbole NDH", "ukinule ćirilicu" i podstakle "antisrpsku histeriju u Hrvatskoj."
Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, Milošević tvrdi kako su za rat krivi "islamski fundamentalisti", prije svih Alija Izetbegović, koji je uspio da muslimansku stranu predstavi kao žrtvu, a zapravo je "pucao na svoj narod" i pred TV kamerama je "organizirao masakr u redu za hljeb u ulici Vase Miskina", kako bi iznudio odluku Vijeća sigurnosti o sankcijama protiv Srbije.
Tako je, pokazujući sudu fotografije srpskih žrtava kojima su u selu Sijekovću odrubljene glave, Milošević ustvrdio kako su taj zločin počinili mudžahedini, "ludaci koje je skupila Klintonova politika", a da će na zapadu "shvatiti o čemu se radi kada počnu da sijeku njihove vratove."
Optuženi je, pored toga, ukazao na, po njemu, prave krivce za srebrenički masakr- to je organizirala francuska obavještajna služba, uz pomoć "domaćih plačenika" koji su bili u sastavu Vojske Republike Srpske, ali ne i pod njenom komandom, tako da generali Ratko Mladić i Radislav Krstić "nisu o tome ništa znali."
Po Miloševiću, Francuzi su "planirali genocid u Srebrenici", kako bi za njega optužili Srbe i iznudili intervenciju NATO da bi se zaustavio rat u Bosni.
Nakon uvodne riječi optuženog, pred sud je izveden i prvi svjedok optuzbe, kako je najavljeno, jedan od osnivača Srpske demokratske stranke u Hrvatskoj, koji svjedoči pod uvjetima zastićenog identiteta, lika i glasa, pod šifrom C-037.
