U okviru godišnjice obilježavanja terorističkih napada na Sjedinjene Države 11 septembra novinarka Glasa Amerike Susan Yackee je razgovarala sa pukovnikom Brianom Birdwellom, koji je prilikom napada na Pentagon pretrpio teške opekotine.
Pukovnik Birdwell: Bio sam na oko 15 do 20 metara od mjesta udara aviona. Moje je tijelo izgorjelo na 60 do 65 posto površine, sa 40 posto opekotina trećeg stepena. Tri mjeseca i jedan dan sam proveo u bolnici uz 25 operacija, presadjivanja i stvari te prirode i sada sam bolje. Bog je bio jako milostiv prema meni, od povrede do evakuacije u Washingtonsku bolnicu, u centar za opekotine. Ja ću vjerovatno imati još dvije do tri opearcije, ali kasnije, dok se moja koža oporavi i postane sposobna da sama sebe izlječi nakon operacije. Sve u svemu, ja sam dobro i radim na vraćanju svojih fizičkih sposobnosti u kojima sam bio 10 septembra.
VOA: Čega se sjećate od onoga što se desilo 11 septembra kada je avion udario u Pentagon?
Pukovnik BIRDWELL: Sjećam se jako dobro. Jedno od čuda koje je Bog dao u mom životu jeste činjenica da sam tog dana stalno bio pri svijesti. Kada sam krenuo u toalet, napravio sam 6, 7 koraka, predpostavljam. Bio sam na oko 15-20 metara od mjesta udara. Udar i eksplozija se jedino mogu opisati kao nešto veće, mnogo veće od onoga što ste mogli viditi ako ste kao veteran radili na jednom od ratnih brodova iz klase Iowa. Ja sam mnoge godine proveo u artiljeriji, ali nikada nisam čuo nešto tako bučno, sa tolikim udarcem i potresom, da nemožete ni zamisliti. Ali sam preživio udar i vatrenu loptu koja me je progutala. Bog me je zaštitio. Nemam ni jedne probojne rane od materijala koji je letio svukud okolo, drvo, staklo, aluminijumski okviri, mnoge stvari koje su bile u hodniku. I na kraju ja sam stao na svoje noge. Sistem protiv-požarnih tuševa je radio i voda iz njih je ugasila vatru koja me je zahvatila. Bio sam u stanju da stignem do Koridora 4. Tamo su mi pomogli pukovnici McKinnon i Wallace, koji su me prenjeli do medicinskog osoblja i na kraju sam evakuiran u bolnicu Univerziteta Georgetown, a odatle u Washingtonski bolnički centar.
VOA: Koliko smo čuli predsjednik Bush vas je posjetio i pozdravio.
PUKOVNIK BIRDWELL: Da, on je bio u posjeti. Kada je došao u neposrednu blizinu mog kreveta, kada je tek ušao u sobu on je salutirao. Ja sam odgovorio podizanjem ruke na pozdrav. U tom trenutku ja sam bio pripremljen za operaciju. Imao sam samo sterilnu gazu oko mojih ruku. Tako, kada sam podigao ruku na pozdrav, kako bi uzvratio predsjedniku, on je vidio moje izgorjele mišiće, tetive, kost, opekotine - to je priličito gadno izgledalo za vidjeti, ali sa suzama u očima on je držao svoju ruku na pozdrav. I mislim da je on to uradio ne da pozdravi mene, nego kao predstavnika svih onih vojnika, mornara, pilota i marinaca koji su bili pred slanjem na opasan zadatak, i kao simbol poštovanja i razumjevanja za odluke koje će donijeti, koje ljudi poput mene treba da sprovode, i on se mogao vidjeti u bolničkoj sobi sa drugim ljudima koje je poslao na opasan put. Ali, on je znao težinu situacije i da treba donijeti odluke koje je donio. Tako da je to bila izvanredna prilika da pozdravite glavnog zapovjednika i privilegija da sam smatran vrijednim da to uradim u ime svih vojnika.
VOA: Kako vi gledate na reakcije predsjednika nakon 11 septembra i kako vlada na to odgovara širom svijeta, mislite li da rade pravu stvar?
PUKOVNIK BIRDWELL: Predsjednik je učinio pravu stvar. Odluka da se tog dana avionima obruše na zgrade donesena je od grupe zlih ljudi kojih se treba osloboditi. Oni su neprijatelj kojeg treba uništiti. I predsjednik je angažirao ne samo Ministarstvo odbrane da to radi u inostranstvu, nego je zajedno sastavio, ja mislim, dobar tim Agenciju za odbranu na domaćem tlu i Ministarstvo odbrane da preuzmu brigu o ratu protiv terora u samoj zemlji.
