U savremenom tehnološkom svijetu brzina kojom dolazi do inovacija dovodi do brzog zastarjevanja proizvoda. Stručnjaci procjenjuju da će do 2004. godine u Sjedinjenim Državama biti preko 315 miliona zastarjelih kompjutera. Ovo izaziva zabrinutost među onima koji se zalažu za zaštitu čovjekove okoline i kako izvještava novinarka Glasa Amerike Linda Cashdan, oni pozivaju za proizvođače da se ponašaju odgovorno.
U prošlosti odgovornost proizvodjača bila je uglavnom da napravi proizvod koji uspješno radi. Ali, kaže Gary Davis, direktor Centra za čistu tehnologiju pri univerzitetu Tennesse, ”odgovornost proizvodjača” danas znači nešto drugo: To je princip da proizvodjač snosi odgovornost za to kako njegov proizvod utječe na okolinu i ta odgovornost počinje od izbora sirovina za izradu proizvoda, preko njegove upotrebe do njegovog konačnog izbacivanja iz upotrebe. Sam dizajn proizvoda bitan je, kada je riječ o zagađivanju okoline.
Kompjuteri i drugi elektronski uređaji npr. sadrže u sebi razne toksične materijale kao što je olovo. Zakopajte sve ove zastarjele kompjutere u zemlju, kaže Gary Davis, zagadićete nadzemne vode. Ako ih spalite otrovne materije će zagaditi vazduh: Mi smo uočili potencijalni problem i pokušavamo ga riješiti. Neke kompanije u Japanu počele su proizvoditi kompjutere koji ne sadrže olovo. Mi zapravo u Centru za čistu tehnologiju sprovodimo istraživanje za alternative olovu u elektronskim proizvodima i pratimo čitav razvojni put proizvoda i njegov utjecaj u odnosu na one koji sadrže olovo.
U Centru za tehnološku preradu instituta Rochester profesor Nabil Nasr bavi se istim problemom na malo drugačiji način. On pokušava da iznađe višekratnu upotrebu tako da se dijelovi zastarjele elektronike ne moraju baciti: Željeli bi smo da sačuvamo taj materijal i ponovo ga upotrjebimo. Kada je riječ o kancelarijskoj opremi, kompanije kao Xerox istakle su se u tome da uzimaju stare kopir - mašine i dotjeraju ih tako da su kao nove i da sačuvaju sve što vrijedi.
Gospodin Nasr kaže da i automobilska industrija prilično uspješno koristi stare automobilske motore i alternatore za rezervne dijelove. On također dodaje da nova Kodakova kamera za jednokratnu upotrebu predstavlja najbolji primjer ”višekratne upotrebe“.
Kada odnesete kameru u laboratoriju da vam se razviju slike, nakon što iz nje bude izvađen film, kamera, koja je predviđena za jednokratnu upotrebu se šalje u Eastman Kodak gdje bude rastavljena na dijelova i svaki dio se očisti i pregleda a zatim šalje nazad u proizvodžački pogon gdje se prave kamere. Neki od dijelova budu upotrjebljeni i po devet puta, kaže gospodin Nasr.
Način na koji se dizajnira proizvod i proizvodnja putem prerade dva su načina kako iazči na kraj sa novim ali rastućim problemom elektronskog otpada.
