Komisija za pomoć ženama i djeci izbjeglicama, 15 maja, u New Yorku je dodijelila nagrade Glas hrabrosti za dva para prijatelja posvećenih promoviranju mira izvan etničkih granica. Među nagrađenima su, uz jednu Palestinsku i jednu Izraelku i dvije prijateljice, žene iz BiH: Zejneba Sarajlić i Stanojka Avramović. Nakon što je suprug gospođe Sarajlić ubijen, a njen sin uhvaćen 1992, Stanojka Avramović ju je pozvala da živi u njenom domu i bila je njena jedina prijateljica iz redova bosanskih Srba koja je bila voljna priključiti se projektu Žene Podrinja. One sada rade na pomirenju sa Srbima i pružanju pomoći Bošnjacima da se vrate svojim kućama. Gospođa Sarajlić za Glas Amerike iz New Yorka govori o kakvoj se nagradi radi.
Z. SARAJLIĆ: Naslov nagrade je Glas hrabrosti, znači da je to nešto sto radimo hrabro, za nas i za svijet koji nas gleda. Dobili smo tu nagradu za vrjeme svečanog ručka na kojem su bili mnogi ljudi koji mogu donirati organizaciji koja nam je dodjelila nagradu. Bilo je preko 500 ljudi. Tu smo upoznali mnoge važne ličnosti iz Amerike, i mnoge žene koje žele pomoći ženama iz Bosne. Bilo nam je predivno, a sam čin primanja nagrade je bio veličanstven. Kada smo krenule na ovaj put, ja i moja prijateljica, smo pokrenule pokret pomirenja u našim gradovima.
VOA: Možete li nam nešto reći, kako je krenula ta vaša organizacija Žene Podrinja i kakve su vaše aktivnosti?
Z. SARAJLIĆ: Organizacija Žene Podrinja je krenula davno. 1993 i 94 godine smo se mi udružili da bi pomogli našem narodu, i našim raseljenim licima. 1996 godine smo se proširili na Sarajevski kanton. Tu se nastavlja rad sa ciljem traženje naših nestalih. Imali smo mnogo prepreka iz početka, sada imamo jako mnogo naših pristalica koji vide da je naš rad važan za život, nas koji moramo opet skupa živjeti. Povratak je krenuo u naše krajeve intenzivno. Mora neko biti prvi da spoji ljude, i da ljudi moraju da žive, barem jedan pored drugoga, ako neće zajedno.
VOA: Vi radite na promoviranju medjuetničkog dialoga, sa kojim problemima se u ovome trenutku najviše susrećete?
Z. SARAJLIĆ: Najviši su problemi ekonomije. Sva privreda je uništena, nezaposlenost je 80%, i to je najveći problem. Da ekonomija krene lakše bi došlo i do pomirenja i do zajedničkog života. Radimo mnogo na tome da pomognemo ljudima kada se vrate, da mogu opstati.