Kako izvještava novinarka GLASA AMERIKE Linda Cashdan , stručnjaci za pitanja nafte očekuju da će još uvijek postojeća ovisnost , u godinama koje dolaze, jednostavno nestajati. Gotovo 49 posto nafte koju uvoze Sjedinjene Države, dolazi iz područja zapadne hemisfere, što je u odnosu na 1980., povećanje s 35 posto. Kanada, Meksiko i Venecuela sada su ispred Saudijske Arabije, na listi najjačih izvoznika u Sjedinjene Države...Pored toga, kako kaže analitičar naftnih tržišta James Smith, nove tehnologije su povećale globalne zalihe nafte uopće, čime su omogućena i nova istraživanja i crpljenja nafte iz morskih dubina. Glavna tehnologija , ona koja utječe na šeme trgovina naftom, ista je tehnologija koja je otvorila vrata mogućnostima crpljenja nafte iz oceana. sada smo u mogućnosti istražiti naslage nafte na mjestima koja su prije 30-tak godina bila nezamisliva za bušenje, kaže gospodin Smith.
A na horizontu, kako dodaje stručnjak za pitanja energije Alan Struth, je i tehnologija koja preobraćuje rezerve prirodnoga plina u tečnu formu, dovoljno dobru da se takmiči s pravom naftom. ..Gospodin Struth dodaje da se preobraćeni prirodni plin ne mora prenositi cjevovodom - on se jednostavno može prenositi s kontinenta na kontinent: Dakle, tu postoji dobra tržišna prilika, pogotovo s taške gledišta potražnje. Pitanje je koliki će biti troškovi , i šta dobijate kao profit - dakle, ima tu nerješenih pitanja, ali neke će se kompanije ipak upustiti u taj projekat već sada.
Tehnologija pretvaranja plina u tečnost, trenutno se vrlo temeljito istražuje, kaže James Smith, jer, dodaje, toliko mnogo zemaljaimaju prirodni plina i tragaju za tržištem i dodaje: Padina na sjeveru naše vlastite Aljaske , ima velike zalihe prirodnog plina za koji jednostavno ne znamo kako ga plasirati na tržište, jer su plinovodi isuviše skupi. Gospodin Smith dodaje da je do sada pronadjeno toliko mnogo polja prirodnog plina, u raznim dijelovima svijeta, da bi sposobnost njegovog pretvaranja u neku vrstu nafte, predstavlja revoluciju na tržištu: Radi se o jednoj alternativi koja bi mogla moć OPEC-a presjeći na pola, u odnosu na ono što članice OPECA trenutno imaju na tržištu. A ovi novi proizvodjači se nalaze u svim dijelovima svijeta. Rusija ima ogromne rezerve prirodnog plina, takodjer i Norveška u dijelovima Sjevernog Mora, Sjedinjene Države na Aljasci, kao i neki južno-američki proizvodjači. Ali, zaključuje stručnjak za pitanja energije James Smith, treba ipak imati na umu da je masovna upotreba tehnologije pretvaranja plina u tečnost, još ipak daleko.
