U Washingtonu je ovih dana boravio novi jugoslovenski predsjednik Vojislav Koštunica, koji je sa mnogim drugim gostima bio na tradicionalnom molitvenom doručku sa predsjednikom Bushom. Gospodin Koštunica uoči toga bio gost u Medjunarodnom Centru za znastvenike u Woodrow Wilson centru u Washingtonu gdje je govorio o održivosti federacije na Balkanu, praktično o jedinoj preostaloj federaciji izmedju Srbije i Crne Gore. Nakon tog izlaganja, medju ostalim pitanjima, kolega Omer Vatrić, je postavio i pitanje o Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću, najtraženijim optuženicima za ratne zločine Haškog tribunala. Na pitanje: Da li su prema njegovom znanju general Maldić i Radovan Karadžić na području Jugoslavije i ako jesu da li bi on podržao njihovo izručenje Hagu, Jugoslovenski predsjednik Vojislav Koštunica je odgovorio:
Prema mom znanju general Mladić nije u Jugoslaviji. Sa druge strane, kada se govori o Radovanu Karadžiću, njegovo ime nikada nije povezivano sa Jugoslavijom. Ali moram reći da oni koji imaju najviše kontrole nad onim što se dešava u BiH, su medjunarodna zajednica i medjunarodne vojne snage i oni, takodjer, ne znaju gdjke je on u BiH. To je što vam sada mogu odgovoriti rekao je Vojislav Koštunica.
Odgovarajući na ranije pitanje o suradnji sa Haškim tribunalom on je rekao da je Jugoslavija članica UN-a, prema tome, treba i mora suradjivati sa Haškim tribunalom. Ja samo inistiram na tome da to mora biti pravno zasnovano. Nažalost, rekao je gospodin Koštunica Zakon o suradnji sa Haškim tribunalom još nije donešen zbog razlika o tome izmedju Crne Gore i Srbije. On je inače podržao opstanak federacije Srbije i Crne Gore, ističući da ga u tom pogledu raduje stav EU koja izdvajenje Crne Gore ne podržava, te je, rekao da u istom smislu traži podršku Sjedinjenih država. Na pitanje o Kosovu, rekao je da je najbolje što je trenutno pod medjunarodnim protektoratom i da trebaju još vremena. A kada je o promjeni granica riječ, rekao je da je najbolje za stabilnost na Balkanu da ostanu kakve su sada, jer bi svaka promjena dovela do domino efekta i ponovog sagledavanja odnosa izmedju Srba i Albanaca, Srba i Hrvata, Srba i Bošnajka, te do neizbježnog novog
