U kratko vremena Haićani su primili američkog državnog sekretara, generalnog tajnika UNa, jednog južno američkog predsjednika , te potom i bivšeg američkog predsjednika Bill Clintona. Vode i hrane, medjutim, još uvijek nisu primili dovoljno.
Sve je uništeno, apsolutno sve.. Nema vlade, predsjednika, policije... Sve je uništeno..., govore...
Gospodin Clinton je prošao Port Au Princeom sa kćerkom Chelsea, i ponudio ovakve riječi ohrabrenja:
Sada moramo pomoći ljudima na terenu da se pojača raspodjela potrebština, da se ubrza i poveća, jednostavno mnogo je više onih kojima to treba nego smo uspjeli podijeliti. Ipak, stižemo, i mogu reći da je sada puno bolje nego na primjer prije dva dana, a sutra će biti bolje nego danas.
Riječi donose nadu, ali potrebno je više od nade. U jednom od brojnih šatorskih naselja koja se podižu ovih dana oko grada, nada se često miješa s očajanjem.
Drago nam je da je došao pomoći haićanskom narodu, ali mi i dalje živimo na ulici, nemamo ništa, i nadamo se da će se to popraviti uskoro, govori jedan očajnik.
Dodatna pomoć je već na putu, kaže gospodin Clinton, a čak i oni na aerodromu, koji čekaju na evakuaciju, se nadaju boljem. Neki se čak ne libe ni tražiti od Amerike više od humanitarne pomoći:
Nadamo se s Clintonovom posjetom, i drugih zvaničnika, stići će i mnogo više pomoći za izgradnju. Nama nije važno ni da oni preuzmu zemlju, samo neka ju oporave, izgrade, i pomognu ljudim, i ekonomiji. U stvari, mi se nadamo da je predsjednik Clinton došao da sve promijeni. Nama ne treba haićanska vlada, ne želimo je. Nama treba pomoć i briga američkog naroda.
No, bolja ekonomska situacija je još daleko , a sedam dana nakon zemljotresa, još uvijek su najvažniji voda ,hrana i lijekovi, i srećom, toga stiže sve više...