Biti vlasnik kuće je dio takozvanog američkog sna. Medjutim taj san je sve teže ostvariti sa oslabljenom američkom ekonomijom. Milioni Amerikanaca nisu bili u stanju plaćati kredit za kupljene kuće i morali su ih napustiti. Bez vlastite kuće, ljudi iznajmljuju stanove ili kuće, ali kako za Glas Amerike izvještava Odil Ruzaliev, za neke je i to preskupo.
Do nedavno, Brenda Ganaway je živjela u vlastitoj kući u Alexandriji, na domak Washingtona. Ali ju je pogodila ekonomska kriza i nije bila u stanju da plaća kredit.
"Kasnili smo sa nekoliko uplata i nismo nigdje mogli dobiti kredit, tako da smo odmah izgubili hipoteku na kuću i rekli su nam da je za nekoliko dana napustimo."
U Americi je ovih dana na milione ljudi kao Brenda Ganaway.
Raphael Bostic je pomoćnik američkog ministra za stanovanje i urbani razvoj. On kaže da se stalno smanjuje broj Amerikanaca vlasnika kuća.
"Blizu 70 procenata Amerikanaca su bili vlasnici kuća. Ali sada je nekoliko miliona ljudi izgubilo vlasništvo nad kućom, tako da je taj procenat znatno opao. Mnogi od njih sada stanuju pod kiriju."
Iznajmljivanje ima odredjene prednosti nad vlasništvom. Na primjer, ako stanar želi da ode ne treba da brine o prodaji kuće.
Yazgul Odekova održava zgradu sa stanovima za iznajmljivanje u Alexandriji. Ona kaže da je cijena glavni razlog što ljudi iznajmljuju, jer je jeftinije od vlasništva.
"Ljudi iznajmljuju iz različitih razloga. Prije svega jer im je to dostupno, jeftinije i bez rizika."
Kirija za stan je jeftinija iz mnogo razloga, kaže Arun Shu. On je poslovni čovjek koji je iznajmio stan u Washingtonu. On kaže da je, pored mjesečne rate kredita, mnogo drugih troškova povezano sa vlasništvom kuća.
"Ako odlučite kupiti kuću, tu ima mnogo troškova. Ne samo vraćanje kredita, nego i porez na vlasništvo, komunalije i održavanje kuće. Vjerovatno ćete potrošiti nešo na renoviranje kuće, preuredjivanje dijela kuće, ukoliko nije nova."
Na današnjem tržištu, medjutim, i iznajmljivanje može biti otežano u velikim gradovima.
Danilo Pelletiere radi u Udruženju za smještaj osoba sa nižim primanjima. On kaže da jednostavno nema dovoljno stanova za iznajmljivanje i siromašniji su najviše pogodjeni.
"U Sjedinjenim Državama, kako na federalnom tako i na lokalnom nivou, fokus je bio na vlasništvu kuća. To se odrazilo na one koji iznajmljuju, ljude sa nižim primanjima i slično i rezultat je nedostatak oko tri miliona stanova dostupnih ljudima sa niskim primanjima."
Čak i ako je stan slobodan, problem je kako platiti kiriju. Da bi to mogli, kaže gospodin Pelletiere, mnogi rade dva posla.
"Danas vam je potrebna višestruka minimalna satnica da bi mogli priuštiti dvosobni stan. To je 18 dolara po satu, prema našim računicama."
Čak i kada je osoba u stanju da plati kiriju, postoje druge prepreke.
Yazgul Odekova, nadstojnica u Alexandriji kaže da većina ljudi ne udovoljava uvijetima, kao što je pribavljanje dokaza da mogu redodvno plaćati.
"Trenutno, od deset zahtijeva mi odbijamo devet. Nije to samo zbog toga što su ljudi nepošteni. Ponekad ljudi imaju velike medicinske račune, neki bankrotiraju, jer se iznenada razbole, a nemaju zdravstveno osiguranje. Ponekad su njihovi prihodi veoma niski, ponekad su u nestabilnim odnosima."
Raphael Bostic kaže da američka vlada ima program pomoći plaćanja kirija za siromašne.
"Mi pribavljamo direktne subvencije, ali nastojimo se uvjeriti da li su porodice previše opterećene kirijom, i onda im pomažemo u omjeru do 30 procenata, kako bi dobili pristojne uvjete za stanovanje."
Medjutim, većina analitičara se slažu, da će i kupovina i iznajmljivanje
stanova biti posebno otežano za ljude sa nižim primanjima dok se američka
ekonomija ne oporavi.
