Mirovne snage Ujedinjenih nacija
bivaju raspoređivane širom svjetskih kriznih žarista više od 60 godina. Savjet
bezbjednosti odobrava raspoređivanje tih snaga u zemljama koje razdiru sukobi
sa osnovnim ciljem pomoći stvaranje uslova za trajan mir. Danas više od 90.000
vojnika iz preko 100 zemalja nosi plave šljemove. Jedna od misija je i ona u Libanu,
skraćeno nazvana UNIFIL.
"Plavi šljemovi" prvi put su u „zemlju kedrova" stigli 1978.
godine kao snage razdvajanja između izraelskih vojnika i militanata na jugu
Libana. Sada se više od 12.000 pripadnika mirovnih snaga iz 28 zemalja nalazi u Libanu. To je jedna od najvećih misija
Ujedinjenih nacija.
U avgustu 2006. godine, kao dio podrške primirju kojim je okončan rat
između Izraela i Hezbollaha, misija Ujedinjenih nacija je značajno ojačana i
danas pripadnici mirovnih snaga nadgledaju inače krhko primirje.
Pukovnik Hari Mulyanto, zapovjednik indonežanskog kontingenta, ističe
da vojnici kojim zapovijeda lokalnom stanovništvu pomažu na mnoge načine:
„Kao mirovnjaci, osim patroliranja, mi pružamo
humanitarnu pomoć i podršku. Sarađujemo sa ovdašnjim stanovništvom, sa drugim
organizacijama, međunarodnim i nevladinim."
Dobar primjer je praktična nastava tokom koje dječači stiču znanja
automehaničara koja će im pomoći da jednog dana nađu posao. Na ekonomski razvoj
gleda se kako na faktor stabilnost u post-konfliktnim društvima.
„Ako želim otvoriti vlastitu radionicu, ovo će mi
pomoći ..." - kaže jedan mladi Libanac.
Izuzetno bitan je i program educiranja djece školskog uzrasta o opasnosti
od zaostalih mina.
Nekada uglavnom muškog sastava, mirovne snage danas uključuju i žene. U
Libanu oko 3.000 njih nose plavi šljem, kao vojnici ili policajci. Ujedinjene nacije se
nadaju da će ih u ukupnom broju biti još više.
Narednica Nina, takođe Indonežanka, je u sastavu UNIFIL-ove policije već devet mjeseci:
„Moje koleginice i ja, kao pripadnice međunarodne
policije, patroliramo, dežuramo na kontrolnim tačkama, obavljamo istrage...
Druge pripadnice mirovnih snaga su vojnici."
Lokalno stanovništvo, u najkraćem, pozdravlja prisustvo mirovnjaka.
„Ljubazni su, pomažu nam... Mi na isti način uzvraćamo
...." - kaže
postariji Libanac.
Pripadnici mirovnih snaga odvojeni su od vlastitog doma na dugo vrijeme, često djeluju pod teškim i opasnim uslovima. Mnogi poginu na dobrovoljno prihvaćenim zadacima i dužnosti. Unatoč svemu, mnogi raspoređeni u Libanu će reći da bi mirovnu misiju pod zastavom Ujedinjenih nacija prihvatili ponovo.
