Sutra se po drugi put Irci izjašnjavaju o tome žele li ili ne prihvatiti Lisabonski sporazum koji su već sve ostale evropske države prihvatile, a konačna ratifikacija se čeka još u Češkoj i Poljskoj.
Od juna prošle
godine, kada su Irci rekli "ne" sporazumu, a i ovog puta ima podosta "reklama za ne," u Briselu je učinjeno dosta kako bi
se irski glasači razuvjerili da im taj sporazum donosi problem. Naprotiv, njima
i samo njima, evropski lideri su nedavno "crno na bijelo" obećali specijalne povlastice i garancije da
novi sporazum o funkcionisanja Unije neće značiti zadiranje Brisela u etička
pitanja, neće prisiljavati, do sada neutralne Irce, da učestvuju u budućim
evropskim vojnim misijama, neće značiti nove poreze... Zbog toga, a i zbog ozbiljnijeg rada irske
vlade na promovisanju Lisabonskog sporazuma , ankete pokazuju izvjesnu prednost
na strani onih koji će zaokružiti "da."
Sa druge strane, ukoliko referendum propadne, značiće to da neće biti ni "Lisabona,"
bar ne onakvog kakav je u sadašnjem obliku. Samim tim, perspektive pridruženja
Zapadnog Balkana EU postaju dalje i maglovitije. O tome direktor Centra za
evropsku politiku Antonio Miširoli kaže:
"Ako i kada "Lisabon" stupi na snagu, biće puno lakše nastaviti. Neće biti
prostora za izgovore, razloga za usporavanje procesa. Zato se očekuje da će u
oktobru Evropska komisija načiniti i određene konkretne prijedloge, kako bi se
sa novim sazivom, krajem ovog mjeseca, mogao nastaviti rad u tom pravcu. Sa
druge strane, ako iz bilo kojeg razloga bude neizvjesna sudbina Lisabonskog
sporazuma, tada bi to moglo imati i posljedice na proširenje EU na Zapadni
Balkan. Ovo jednostavno zato što bi, u nedostatku jasne slike same Unije, bilo
teško donositi odluke u tom pravcu."
A član Evropskog parlamenta iz Njemačke, grupa narodnjačkih partija ( EPP),
Markus Ferber dodaje:
"Ne vidim kako bi nastavak proširenja bio moguć bez Lisabonskog sporazuma.
Ako nemamo strukturu koja bi podržala proširenu Evropu, tada ne
ispunjavamo ni kriterije iz Kopenhagena koji kažu da EU mora imati kapacitete
da bi bila proširena. Sasvim je sigurno, bez "Lisabona" nemamo te
kapacitete."
Konačnu riječ o sudbini Lisabonskog sporazuma daće, dakle, irski glasači. Dok se očekuje njihovo
glasanje, mnogi u nevjerici vrte glavom na činjenicom da skoro pola milijarde
Evropljana ovisi od "šačice" glasača u Irskoj. Drugi to nazivaju demokratskom
voljom, dok treći čekaju pred evropskim vratima, dodajući svim dosadašnjim
uslovima približavanja Briselu i ovaj, koji je van njihove, a izgleda i van moći
onih koji ih čekaju sa druge strane.