Libijski
predsjednik Moammer Gadhafi će ove godine po prvi put biti prisutan na
zasjedanju Generlne skupštine UN. Nakon 40 godina, pukovnik Gadhafi ima
drugačiji pristup i želi da bude prihvaćen od medjunarodne zajednice. Novinarka
Glasa Amerike, Elizabeth Arrott je nadvno bila u posjeti Tripoliju.
Gahafi je vidljiv na
svakom koraku u Tripoliju. Ljudi su na to navikli.
Pukovnik proslavlja 40
godina svoje revolucije, u čast...u čast samog sebe.
Tu je mladi oficir koji
je vojnim udarom preuzeo vlast, i podržavao revolucionarne i terorističke grupe
širom svijeta.
Tu je Gahafi filozof i
autor islamsko socijalističke "Treće svjetske teorije".
Na mnogim koncertima na
kojima se slavi Gadhafijevo vrijeme na vlasti, podsjeća se na njegove napore da
ujedini Arape, pokušaj koji nije uspio.
I njegove pozive za
ujedinjenom Afrikom...
I podršku koju je
primio od moralnog autoriteta kao što je dobitnik Nobelove nagrade Nelson
Mandela.
Ali, uprkos libijskom
reformističkom pristupu na svjetskoj sceni, i privlačnosti njenog naftnog bogatstva, nisu svi spremni da
gospodina Gadhafija vide na centralnom podijumu.
Sa jedne strane on je
autokrata, čije su tvrdnje o direktnoj demokraciji prazne kao i njegova zgrada
posvećena ljudskim pravima.
Neki njegovi prijatelji
su upitni, kao sudanski predsjednik Omar Hassan al-Bashir koji je optužen za
ratne zločine.
I prošlost, ni u kom
slučaju nije zaborabljena. Dobrodošlica osudjeniku u slučaju pada aviona u
Lockerbiju u Škotskoj, Abdelu Basetu Ali al Megrahiju naljutila je mnoge na
zapadu.
Ljudi su nagrnuli u
njegov dom da mu požele dobrodošlicu, sobzirom da većina u Libiji vjruju da je
nevin.
Sve u svemu to je
osjetljivo pitanje, kako je to rekao njegov zet, Mohamed al-Mogdamy: "Dobro, nisu sa njim željeli intervju, to su, nažalost,
sigurnosne instrukcije."
Ali, prema direktoru
vladine Korporacije inostranih medija, Abdulu Majeedu el-Dursiju, Megrahi je
heroj na drugi način: "On je dobrovoljno otišao da spasi svoju zemlju od
sankcija, zbog kojih je narod Libije teško patio."
Sankcije su ostavile
posljedice.
Ali posljednjih godina,
Tripoli je platio oštete, odbacio teror i oružja za masovna razaranja, što je
vodilo ka uklanjanju sankcija, i početku Libijskog povratka u medjunarodnu
zajednicu.
Državni mediji,
medjutim, nastoje stvari održati kako su bile prije 40 godina.
Ali ostatak svijeta
dokazuje da je to nemoguće.
Konačno, neki počinju
drugim očima gledati na nacionalno naftno bogatstvo, kao ovaj vlasnik radnje: "Da
bi bilo bolje, morate suradjivati sa drugima. Da bude bolje, morate razumjeti
druge, i da razumijete druge morate se sami izjasniti i rješavati probleme na
bolji način. I, ja mislim da je naša zemlja uradila dosta dobrih stvari u
posljednjih nekoliko godina", kaže ovaj vlasnik radnje.
Te dobre stvari postaju mnogo vidljivije unutar Libije. Nastup Gadhafija za govornicom Generalne skupštine UN-a će pokazati koliki je napredak ostavern na svjetskoj sceni.