Bivši specijalni izaslanik generalnog sekretara UN za Bosnu Hercegovinu, Ambasador Jacques Klein nikada nije prestao da prati regionalnu situaciju uprkos angažmanima u drugim djelovima svijeta. On kaže da je zabrinut momentalnom situacijom u zemlji, ali i dalje vjeruje u budućnost Bosne i Hercegovine. Medjutim, on priznaje da su potrebne brze i sveobuhvatne reforme uz snažnu američki pomoć. Na koji način bi po njegovom mišljenju ove promjene trebalo implementirati poslaušajmo u ekskluzivnom intervjuu kojeg je za Glas Amerike dao Indi Swanke.
KLEIN: Prije svega hvala sto što
ste me pozvali, takodjer želim ovom prilikom pozdraviti moje prijatelje u Bosni
i Hercegovini, jer Bosna i dalje ima veoma posebno mjesto u mom srcu.
Želio bih ovom prilikom spomenuti
da je baš danas u časopisu Forreign Affairs koji se isključivo bavi pitanjima
vanjskih poslova, osvanuo članak po imenu Bosna i Hercegovina na ivici propasti
što je vrlo zabrinjavajuće.
I dok sam čitao sjetio sam se da
je povjerenje medju ljudima jedna velika rijetkost u Bosni i Hercegovini i da
je medjunarodna zajednica do sada potrošila 14 milijardi dolara za BiH, što je
po glavi stanovnika mnogo više nego je nakon drugog svjetskog rata dato
Njemačkoj ili Japanu za obnovu zemlje, a rezultati nisu ni blizu.
Milijarda dolara pomoći je
nestala, pa molim da mi oni koji znaju gdje se novci nalaze kažu ili da ih
vrate svojoj državi kojoj oni pripadaju, što se vjerovatno neće deseti. Moj je
stav ipak da Bosna i Hercegovina mora funkcionisati jer ako se to ne desi
diskreditovaće Evropsku Uniju, NATO, Ujedinjene nacije koji su tvrdili da će
Bosna i Hercegovina biti uspjeh. Ako Bosna i Hercegovina koja je u srcu Evrope
ne može funkcionisati, kako uopšte možete i pomisliti da će to funkcionisati u
Afganistanu ili Iraku.
VOA: Upravo o tome se mnogo priča
u Washingtonu, odredjeni krugovi smatraju da bi brzi ulazak u NATO bio najbolje
rješenje momentalnog političkog zastoja. Da li vi uopšte podržavate ove ideju?
KLEIN: Da svakako. Ja
naime ne mislim da je to idealno rješenje, ali je korisno. Mislim da bi NATO
donio dosta stigurnosti cijeloj zemlji jer NATO jednostavno ne bi tolerisao
nasilje. Članstvo u NATO savezu sa sobom
donosi i mnoge beneficije uključujući i poboljšanje infrastrukture.
Ja u budućnosti Bosnu i
Hercegovinu vidim u okviru Evropske Unije ali mnogo kasnije iz mnogih pravnih,
fiskalnih i drugih razloga. Mislim da je NATO kratkoročo rješenje ukoliko se to
može uraditi brzo.
Poslije 11. septembra američki
fokus se pomjerio i žao mi je što ću ovo morati da kažem i naljutim moje
evropske prijetalje, ali vrijeme je da se Sjedinjene države snažnije uključe
jer imaju odredjenu težinu da stvari promijene.
Evropljeni s druge strane moraju
čekati da za svaku odluku uspostave koncenzus što je dugotrajan proces. Tu je i
Rusija kao važan faktor u donešenju odluka, i iskreno rečeno ako morate
razmišljati hoćete li imati grijanja ili
ne, drugačije će te razmišlajti.
Ja se nadam da će Sjedinjene
države uvidjeti da je u našem vlastitom interesu da se ponovno aktivnije
uključimo jer smo već investirali ogromne napore u BiH i treba taj posao
izvesti do kraja.
Dakle članstvo u NATO saveze bio
bilo jedna stavka ka progresu, druga bi svakako trebao da bude ekonomski
razvoj, auto put iz Budimpešte do Dubrovnika. Drugim riječima kada su ljudi
zaposleni, kada imaju priliku da zaradjuju, kada vide da za njih postoji
budućnost, oni će biti aktivnije uključeni u mirovne procese.
Meni je jako žao mladih ljudi u
Bosni i Hercegovini čija su budućnost i prava ugroženi liderima koji i dalje
vode rat, naravno ne oružani, ali i dalje ga vode.
Iskreno rečeno, u drugim post
ratnim sredinama mi smo uklanjali cijeli ratni establišmet, taj cijeli segment,
jer istorija je potvrdila mnogo puta da
ratni lideri nisu dobri lideri u miru. Mi smo nacističku partiju zakonom
zabranili poslije rata. U Bosni i Hercegovini je poslije rata trebalo zakonom
zabraniti nacionalne partije i reći da bi ste bili politička partija, morate
imati ekonomsku platformu.
Nije me briga koja ste partija,
konzervativna, demokratska, socijalistička, i imati razne etničke komponente, a
ne da je jedna partije jedna etnička grupa. Jer svaki put kada dodju izbori
svkao udara u svoj etnički bubanj, političari vrijedjaju jedni druge što je
opet u funkciji njihovog reizbora.
Sistem je takodjer nesavršen.
Bosna i Hercegovina mora definirati svoj ustav. Svoj pravi ustav. Sjedinjenim
državma je trebalo mnogo godina da definiraju svoj odnos ovlasti, poreza, šta
su ovlasti državne a šta federalne.
Takodjer zakon koji kaže da
predsjedik Bosne i Hercegovine mora biti pripadnik jednog od tri konstitutivna
naroda je potpuno besmislen. Jakov Finci je s pravom podigao tužbu kod
medjunarodnog suda po ovom pitanju jer on kao Jevrej ne može da se kandiduje,
što je potpuna ludost jer se radi o državljaninu Bosne i Hercegovine. Mogućnost
da bilo koji od predsjednika može staviti veto na bilo koju odluku je još jedna
od takvih nelogičnosti.
Dakle moji prijedlozi: Člansto u
NATO savezu, ekonomski razvoj i svakao ustavna reforma. Takodjer su bitna
pitanja vlasništva i dalje decentralizacije.
VOA: Vi predlažete
fokus na ekonomski razvoj, uklanjanje etničkih granica, ulazak u NATO, ustavne
reforme, ulazak investicija kao rezultat bolje komunikacije. Mnogo je to posla,
ambiciozan zadatak. Što nas dovodi do još jednog washingtonskog vidjenja
potrebe za regionalnim izaslanikom, a u ovom konekstu se u posljednje vrijeme
često spominje i vaše ime.
KLEIN: Mislim da bi
specijalni izaslanik bio dobra ideja, bez obzira da li bio to bio ja ili neko
drugi. Ja bih tu ponudu prihavatio prije svega zato što vjerujem u Bosnu i
Hercegovinu. Ljudi znaju da i ja dolazim iz pograničnog dijela Francuske i mi
smo pet puta mijenjali državnost izmedju 1870 i 1945.
Medjutim ekonomsko stanje u Bosni Hercegovnini je
alarmantno, velika stopa nezaposlenosti i činjenica da 25% ljudi živi ispod
nivo siromaštva. Zaista se nadam da će nova administracija shvatiti urgentnu
potrebu da se nešto hitno učini. Naravno to se ne može raditi u izolaciji Tu je
i pitanje Kosova i Gruzije i drugih sličnih područja.
Pitanje je takodjer ko ima
izvršnu vlast, ranije je to bio OHR, što više nije u istoj mjeri slučaj, Vijeće
za implementaciju mira ima preko pedeset članova koji se često interno
mimoilaze. Stepen kooperacije zavisi i
od toga.
VOA: Postoji li nešto što želite
poručiti gradjanima Bosne i Hercegovine?
KLEIN: Ne gubite nadu. Ja znam da
tolerancija nije laka stvar osobito kada ste bili duboko ranjeni i ožalošćeni,
teško je oprostiti, teško je to prevazići. U jednom trenutku tu bol morate od
sebe pustiti. Ljudi koji su u životu propatili kao osobe ili kao nacija, često
iz toga izlaze snažniji i energičniji i kao ljudi i kao nacije u odosu na
druge.
