Svakog ljeta brojni trkači iz
cijelog svijeta pokušavaju nešto gotovo nemoguće - pretrčati 200 kilometara
kroz Kaliforniju. Ove godine njih 90 krenulo
je iz Doline smrti, tačke skoro 90 metara ispod nivoa mora, da bi trku završili na visini od preko 2. 400 metara na planini
Whitney, nedaleko od Las Vegasa. Višednevnu utrku pod
nazivom "Badwater," organizira kompanija AdventureCorps, Inc., organizator
i brojnih drugih natjecanja u takozvanim ekstremnim sportovima.
Kroz reportažni zapis o dvojici učesnika
tog ekstremno teškog super-maratona teče
priča o dvojici ljudi ekstremno jake volje, njihovim osobnim motivima i životnim iskustvima.
Jedan od njih je Charlie Engle. Zajedno
sa drugim trkačima, odabran je da se u
suoči sa 200 kilometara dugim izazovom na temperaturama većim od 55 stepeni
Celzijusa, žuljevima i velikom iscrpljenošću.
Charlie je bio ovisnik o kokainu
10 godina. Dobrano na putu samo-uništenja, našao je snage da izmijeni način života.
Postao je ponovo ovisnik…. ali od trčanja.
Ove godine se šesti put pojavio na startu, što je najbolji i definitivan doklaz
da je kokain je njegova prošlost, a trčanje sadašnjost u
budućnost. Nije došao da se samo takmiči nego ….
"Prije nekoliko mjeseci sam rekao
sam da ću doći ovdje da pobijedim" – rekao je neposredno pred početak trke.
Sada 46-ogodišnji Charlie Engle vjeruje
da čovjek mora proživjeti dovoljno dugo
i u životu propatiti dovoljno mnogo kako bi smogao dovoljno snage za ovakvu vrstu izazova.
Nickademus, Nick, Hollon, drugi
učesnik trke kojem je reporter Glasa Amerike posvetio pažnju, nema takvu bogatu prošlost. Star je svega 19 godina, a osnovni razlog je tipično mladalački:
"Osjećam se kao da sam na vrhu
svijeta…." - kaže Nickademus.
Najmlađi takmičar, kada je počeo trku, niko nije mislio da će je završiti, da će imati fizičke snage i psihičke sposobnosti da se takmiči.
Da bi se što bolje pripremio za
trku Nick je prethodno pretrčao čitavu stazu dva puta. Iako je
takav trening bio jak razlog da bude
pozvan da se takmiči, to nikako nije značilo će utrku i završiti.
Mnoge teškoće mogu osujetiti
želju takmičara. Stomačni bolovi i žuljevi na stopalima su uobičajeni problemi
trci. Charlie je vrlo često povraćao tokom prve polovine trke i izgubio je više od 5 kg
za samo nekoliko sati. Sa druge strane,
Nick je dobro započeo trku, ali je značajno usporio poslije 140 km.
Zašto bilo ko prolazi kroz višednevno ovakvo
mučenje?
Charlie zna odgovor. Njemu je fizički bol i napor bol
dobrodošao, doživljava ga kao metaforu
svog života, podsjeća ga na napredak koji je prešao od ovisnika droge do zdrave
osobe sposobne da trči i pretrči 200 kilometara po nemogućim uslovima. Na kraju, Charlie nije pobjedio, dolazak na
cilj smatra ogromnim osobnim uspjehom. On je primjere za svakoga ko ne vjeruje
da se ovisnost od droge može savladati. Mada u 46. godini života, Charlie Engle
će pokušati opet.
Za Nicka, njegovog mnogo, mnogo mlađeg rivala trka "Badwater" je početak ovisnosti o trčanja i izazov kojim mu otkriva širinu sposobnosti i snagu volje. Obećao je da će se vratiti slijedeće godine i, sa ostalim takmičarima, testiraju granice čovjekovih mogućnosti.
