Prije nekoliko godina, zahvaljujući prvo knjizi, a zatim i
filmu "Rat Charlie Wilsona,"
brojno čitateljstvo i gledateljstvo moglo je saznati više o jednom malo
poznatom dijelu ukupnih zbivanja vezanih za Afganistan u vrijeme sovjetske
okupacije 1980-ih.
Charli Wilson, kogresmen iz
Teksasa, odlučan, samostalan, u političkom smislu mnogi bi rekli na svoju ruku,
našao je načina da tadašnjim afganistanskim pobunjenicima koji su se borili
protiv sovjetske vojne mašinerije finansijski pomaže.
Na to ga je snažno podsticala Joanne Herring, djevojka iz visokih
krugova sa kojom je bio u ljubavnoj vezi. Njen i lik kongresmena Wilsona u
filmu su igrali Julia Roberts i Tom Hanks.
Stvarna gospođa Herring sada ima 80 godina. I dalje je vrlo aktivno uključena u projekte pomoći Afganistanu
u kojem se sada američke i NATO snage bore protiv talebanskih pobunjenika.
Film "Rat Charlie
Wilsona" snimila je 2007. godine producentska kuća Universal Pictures. U
sceni uključenoj u ovu rubriku kongresmen Wilson, ležeći u kadi punoj topple vode
i očekujući, pita Joanne Herring šta želi da učini za nju. Ona odgovara da bi
voljela da nađe načina da finasijski pomogne otpor Afganistanaca sovjetskim okupacionim
snagama.
Joanne Herring kaže da je u to vrijeme imala listu kongresmena za koje je smatrala da joj mogu pomoći, ali da
je ta scena samo filmska verzija:
"Nikada nisam napustila zabavu i
ušla u kadu sa bilo kim."
U realnosti, stvarnom životu, Joanne
Herring je gurnula glavu u torbu ulazeći 1980. godine u afganistansku ratnu
zonu. Po povratku kući uložila je velike napore da osigura pomoć afganistanskim
snagama otpora. I sada, skoro 30 godina kasnije, uključena je u više projekata.
"Projekti koje predlažemo i realiziramo
su isključivo humanitarni. Želimo ići u
sela, osigurati hranu, vodu, obrazovanje i liječenje."
Gospođa Herring i ne-vladine
organizacije sa kojima surađuje žele podstaći ekonomski i društveni razvoj i
pokazati Afganistancima da Amerikanci nisu tamo samo da ratuju:
"Većina Afganistanaca nikada
nije vidjela Amerikanca bez oružja. Ako dobijemo i neku vladinu pomoć, a nadamo
se tome, moći ćemo ostvariti naše planove, moći ćemo ih multiplicirati."
Joanne Herring je i coordinator aktivnosti organizacija koje izvode projekte
osiguranja pitke vode i izgradnje škola i bolnica:
"Ne želimo određivati šta će koja
organizacija raditi. Neka rade što što rade, ali želimo da svaka od njih uradi
jednu dobru stvar, ono što može bolje nego iko drugi u svijetu."
Ona smatra da bi ekonomski i
ukupni društveni razvoj Afganistana spriječio Talibane da zemlju ponovo
pretvore u veliku terorističku bazu:
"Gdje su vođe terorista
obučavane? U Afganistanu, a ne negdje drugdje. I mislite li da ih Talibani neće
ponovo obučavati."
I sada, kada Sjedinjene Države šalju nove jedinice protiv Talibana, mnogi kritičari pozivaju na pregovore o okončanju borbi. Joanne Herring, pak, misli da Ameriknci imaju obavezu i odgovornost da u Afganistanu ostanu onoliko koliko je potrebno za razvoj modernog, prosperitetnog Afganistana, sposobnog da se odupre svim izazovima.
