Milijarde dolara godišnje se troše u Sjedinjenim Državama kako bi se pokušale kontrolirati nove životinjske i biljne vrste koje se šire po zemlji. Biljke i životinje, koje su legalno i ilegalno uvezene u zemlju nanose velike štete ekosistemu i ekonomiji.
Stoga osobe poput Marija Eusija u zadnjih 7 godina radi u močvarama zaljeva Chasepeake , na istrebljenju jedne od najgorih štetočina, životinje zvane nutrija.
S partnerom Mike Woolsordom, postavio je tisuće klopki .
Tijekom prošlog desetljeća, oko 15 tisuća nutrija je istrijebljeno na više od 60,000 hektara zemlje. No znanstvenici tvrde da će ih i u sljedećim desetljećima morati istrebljivati. Biolog Steve Kendrot je na čelu ovog programa američkog Odjela za zemljoradnju. Kendrot kaže:
"Ovo je program istrebljenja, mi ne pokušavamo uhvatiti ove životinje žive i negdje ih premjestiti, jer, nažalost ,mi nemamo gdje s njima. "
Nutrija je prvi puta predstavljena u Nacionalnom centru za divlje životinje Blackwater ,1930-ih kada je tu bila farma krzna. Nutrija je glodavac iz Južne Amerike koji može težiti i do 14 kila. Žive većinom u močvarama gdje kopaju rupe i jedu korjenje biljaka. Vrlo brzo se razmnožavaju i i nemaju prirodnog neprijatelja u regiji koji ih ugrožavaju.
Dan Murphy nadgleda projekt nutrija u vladinoj Službi za prirodnog okruženja. On tvrdi da se nutrija raširila toliko da je postala prijetnja uništenju močvara.
"Ovo područje iza mene je prije bilo močvarno i prostiralo se na stotine akri. Sada, zbog utjecaja nutrie močvare su nestale i sada imamo samo otvorenu vodu. Nutria je uništila svu vegetaciju, a osjetljivo močvarno tlo je saprano. "
Murphy kaže da su podizanje razine mora, klimatske promjene i nutria krivi za nestajanje više of 20,000 hektara močvara u regiji.
Močvare su ekosistemi izuzetno važni za ribe i ptice, mnoge od njih vrlo rijetke.
Veliki dio područja na koje se proširila voda nekada je bilo drvetom bogato područje. Ta stabla se sada jedva drže, otkako je močvara nestala, njihovo korijenje je izloženo slanoj vodi. Močvare štite obalnu liniju od oluja i erozije, a njihovo uništenje uzrokuje domino efekt štete.
Kako navodi Leopoldo Miranda iz ureda Službe za prirodno okruženje zaljeva Chesepeake , nutrija se iz regije Chesapeake proširila u 16 saveznih država.
"Štete su oko 200 milijuna dolara, a sada trošimo oko 1.5 milijuna godišnje na istrebljenje ove životinjske vrste."
Ali slučaj s nutrijom nije jedini. Skoro 50,000 životinjskih i biljnih štetočina su pronađene u SAD-u. Nedavno istraživanje pokazuje gubitke od 120 milijardi godišnje. Ove vrste dolaze u Ameriku sa svih strana svijeta, legalno, kao egzotični kućni ljubimci ili ilegalno kao dio lanca globalne trgovine.
Tijekom prošlog kongresnog zasjedanja u Americi, senator sa Floride Bill Nelson održao je strastven govor o burmanskom pitonu, koji je legalno donesen kao kućni ljubimac u Ameriku i potom pušten u divljinu.
"Ova zmija je uništila sklad 150,000 divljih vrsta Nacionalnog parka Everglades. ", kazao je tada senator Nelson.
U zadnjih deset godina burmanski piton, koji može narasti više od 5 metara, je napao brojne ljude, usmrtivši sedmero. Senator Nelson je pozvao Senat na promjenu legislature kako bi se kontrolirale ove štetočine, koje nemaju prirodnog neprijatelja na ovim prostorima.
"Ova zmija, koja dolazi iz Burme, jedino se zna da voli vlagu, vlažnu klimu. Znači to ne znači da će ova zmija ostati samo u Floridi, ako se nastavi proliferirati u zemlju, proširit će se po cijelome jugu Sjedinjenih Država."
Stručnjaci na kongresnom zasjedanju su se složili da je rast nekih uvezenih vrsta prešao granicu i da trebaju istrebljivanje.
I dok Kongres raspravlja o novom zakonu a vladine agencije pokušavaju iskorijeniti ove ove štetočine, domorodačke vrste, kao što je ugroženi bjeloglavi orao, pokušavaju opstati uz svoja zadnja staništa.
