Treba li Bosnu i Hercegovinu hitno primiti u NATO savez, jer će to
voditi otklanjanju unutrašnjih strahova, ili je treba jedno vrijeme ostaviti
samu sa sobom da pokuša riješiti potpuno sama vlastite probleme? Da li BiH
trenutno korača unatrag , te hitno treba nešto učiniti da se spriječi njeno
propadanje, ili je to uspješna zemlja, ni gora ni problematičnija od drugih, sa
znakovitim spiskom uspjeha u posljendjih nekoliko godina?
Na ova pitanja pokušali
su odgovoriti učesnici današnjeg skupa u američkom
Institutu za mir, pod naslovom „Bosna i Hercegovina - analiza opcija koje stoje pred
njom."
Ključni govornici na skupu
bili su autori trodijelne studije o Bosni i Hercegovini i nedovršenom poslu u
toj zemlji, Kurt Bassuener, Edward Joseph, i Obrad Kesić i, kao posebni gost, pomoćnik
američkog državnog sekretara za Balkan Stuart Jones. Naravno, jedan od govornika bio je i ambasador BiH u Washingtonu Mitar
Kujundžić.
Za danas smo izdvojili ono što su rekli Obrad Kesić,
Stuart Jones i Edward Joseph.
Za Obrada Kesića, političkog analitičara, konsultanta
brojnim grupama i organizacijama kada je u pitanju Balkan, i biznismena, glavna
prepreka napretku Bosne i Hercegovine i
koračanju brže i uspješnije naprijed jest institucija Visokog predstavnika, Bonske ovlasti i
nastavak dubljeg uplitanja međunarodne zajednice, a posebno Sjedinjenih
Država u zbivanja u BiH. Rješenje prema gospodinu Kesiću, je odlazak
Visokog predstavnika i dozvoljavanje „glavnim
igračima" u BiH da
konačno probaju sami, bez patronizacije, dogovoriti neko konkretnije rješenje.
Gospodin Kesić također
smatra da trenutni sukob između Visokog
predstavnika i Republike Srpske nije prouzročen akcijama Narodne Skupštine RS, koje smatra
legalnim. Osim toga, kako
je ocijenio, Visokom predstavniku dat je preveliki značaj.
Osjećajući se pozvanim da odgovori na ovakve stavove
, pomoćnik američkog državnog sekretara Stuart Jones je rekao da američka politika
u BiH i dalje ostaje zasnovana na ključnom uvjerenju da mir i dugoročna stabilnost ovise o
integriranju u euro-atlantske
organizacije.
Gospodin Jones
je takođe istakao:
„To
se odslikava u željama i težnjama ljudi diljem regiona,
do čega smo došli brojnim ispitivanjima. Svaka anketa u svakom dijelu BiH i
regiona, osim Srbije, pokazuje istinsku želju ljudi da se uključe u EU i u NATO savez. Na žalost, u posljednjih nekoliko godina Bosna ne
postiže napredak potreban da bi
se integracija i ostvarila. Iako je bilo
izvjesnih napredaka prošle godine, sveukupna situacija i, posebno,
politički trendovi sada su, ako ne možemo reći negativni, zasigurno ne
pozitivni. Stoga glatko mogu karakterizari trenutno stanje u BiH
ćorsokakom."
Gospodin Jones
je ocijenio da su se izazovi teritorijalnom integritetu i
suverenitetu BiH pojačali, a pokušaji da se onemoguće reforme koje bi jedine
vodile zemlju naprijed, učestali. On je postojeće tenzije između Republike
Srpske i Ureda visokog
predstavnika nazvao klasičnim primjerom situacije koja neumitno skreće pažnju i
BH političara, i stranih zvaničnika , sa onoga na što bi
ona trebala biti usmjerena, a to je pokrenuti BiH ka integracijama.
„Nije Visoki predstavnik inicirao debatu, nego Republika
Srpska, čija je Skupština usvojila zaključke koji su jasno ne-dejtonski i time
neustavni. Stoga Sjedinjene Države nisu oklijevale da stanu na
stranu dejtonskog ustava i Visokog
predstavnika. Podsjetiću na riječi potpredsjednika Bidena u Sarajevu, prema kojima je
Amerika spremna pomoći toj zemlji da postane moderna i prosperitetna
demokracija, ali da prije toga lokalni lideri moraju prevazići i jednom za
svagda zaobići etničke granice i napustiti nacionalističku retoriku . Da bi bila okončana institucija Visokog
predstavnika, moraju se ispuniti zacrtane reforme, čime će se obezbijediti
prostor za rad izaslanika Evropske unije.
Da podsjetim na nedavne riječi bivšeg visokog predstavnika Paddy Ashdowna koji je rekao: „Mi se pravimo kao da im postavljamo uvjete,
a oni se prave da ih ispunjavaju!"
Hoću
naglasiti da to neće i ne može biti slučaj i da Washington očekuje istinsko
ispunjavanje traženih uvjeta , takozvanog
5 +
2, što pokriva reforme, prvenstveno refomu Ustava" - zaključio
je pomoćnik američkog državng sekretara Stuart Jones.
Za Edwarda
Josepha, profesora na univerzitetu
Johns Hopkins i vrsnog poznavatelja
balkanskih prilika, alarmantno
je da nakon 13 godina od Dejtonskog sporazuma BiH i dalje iziskuje velike
skupove usred Washingtona, i vječnu potragu za konačnim rješenjem. On sugerira
i razlog tome:
„BiH
jest važna i Amerika ima interes u stabilnoj BiH, ali ne toliko da bi se stalno
i neprekidno bavila tom zemljom. Unutrašnja prepreka s druge strane je prestiž u
teritoriji i činjenica je da Srbi imaju
teritoriju koju žele zadržati. To Srbe ne čini ni dobrim ni lošim, to je samo činjenica na terenu, koja se može uporediti
i sa sjeverom Kosova, gdje su stalni sukobi, jer Srbi tamotakođe drže teritoriju."
Joseph napominje da je nadavno putovao u Sarajevu i Banja Luku, razgovarao s brojnim
intelektualcima, političarima i drugima i došao do zaključka da je idealno rješenje
koje bi, ako ništa drugo barem vodilo početku finalnog rješenja problema BiH ,
ubrzan ulazak u NATO savez.
„Dakle
, ne treba čekati, jer se situacija neće rješiti sama, ne treba računati da će
izbori nešto rješiti , jer ih je od rata bilo već deset, već treba eliminirati
unutrašnji međusobni strah , ulaskom zemlje u NATO savez.
Sve su mi strane rekle da bi članstvo BiH u NATO-u bila prekretnica u toj
zemlji i da bi stvari krenule na bolje, jer bi se svi osjećali puno
bezbjednije.Treba postaviti rok , konkretan datum do kojeg treba ispuniti
uvjete i time pritisnuti sve
strane da refomre budu provedene i BiH uđe u NATO" – zaključio je profesor Joseph.
Ambasador BiH u SAD Mitar Kujundžić je govorio o BiH na način koji daje dojam da se
ne radi o zemlji o kojoj su govorili njegovi prethodnici na skupu, jer je prema
njegovim riječima BiH zemlja pravde, perspektive ljudskih prava, i nadasve
bezbjedna.
Nakon zvršetka oficijelnog dijela skupa, gospodina Kujundžića smo zapitali kako to da je njegova prezentacija zemlje koju predstavlja toliko drugačija od viđenja ostalih govornika koji, također, BiH jako dobro poznaju.
On je, međutim,
odgovorio:
„Ova konferencija je bila značajan doprinos
ukupnim naporima da se analizira situacija u našoj zemlji, u regionu.... Ostali
učesnici su prezentirali nešto razlitičite slike. Međutim, mislim da je,
generalno, njihova orijentacija bila praktično ista.... u smislu da BiH treba
pomoći da načini posljednje korake za konačno pridruženje prosperitetnoj
međunarodnoj zajednici, u prvom smislu evropskoj. Ono što smo čuli od njih su
bila nešto različita viđenja u tom, da tako kažem, operativnom smislu... šta bi
možda trebalo učiniti danas, šta možda eventualno sutra... Sigurno da da
smo čuli dosta pozitivnih ideja od njih
i sigurno je da će to koristiti i nama, našim državnim organima da analiziraju
sadašnju situaciju i ono što je potrebno da se još učini. Kako sam rekao,
mislim da je njihov pristup bio na toj liniji pozitivnog odnosa prema BiH i njenog
sadašnjeg razvoja."
Osim sa ambasadorom BiH
u SAD, gospodinom Kujundžićem, razgovarali smo sa još dvojicom učesnika skupa pod naslovom „Bosna i Hercegovina - analiza opcija koje stoje pred
njom," održanom ,
kako smo rekli, ovdje u Washnigtonu u američkom
Institutu za mir.
Gospodina Bassuenera,
neovisnog političkog analitičara, koji sada na određeno vrijeme boravi u
Sarajevu i koautora, na početku ovog
izvještaja spomenute studije o BiH, upitali smo na čemu temelji procjenu da BiH,
ne samo da stoji u mjestu, nego trenutno pravi korake unatrag:
"U
posljednje tri godine, otkako je visoki
predstavnik Paddy Ashdown napustio položaj, međunarodna zajednica se uljuljkala
u ideju da BiH zapravo stoji na pravom putu, jedino je pitanje brzine, odnosno
sporosti odvijanja reformi. Međutim, ono čemu smo svjedoci je razbijanje
državnih institucija, odsutstvo funkcije institucija, nedostatak volje kod međunarodne
zajednice da jasno i glasno odredi uvjete Bosni i Hercegovini koji se moraju
ispuniti za ulazak u NATO i EU. Pored toga, od propasti aprilskog paketa
ustavnih promjena iz 2006. godine, retorika i međusobni neprijateljski odnos
političara u BiH su sve gori. Rezultat
je nizak nivo povjerenja javnosti u
političare, zabrinutost u to hoće li zemlja opstati, hoće li se ponoviti sukob
i slično. Dakle, nivo povjerenja među ljudima je drastično opao, kao i međusobno
povjerenje jednih u druge, Mišljenja sam da je takva situacija direktni
rezultat toga što je međunarodna zajednica na tzv. auto-pilotu vođenja Bosne. Nema više taktičkih
manevrisanja, niti prilagođavanja, niti promjena…. Također smo sada svjedoci da
se sistematski uništavaju neki od stubova koji su do sada držali situaciju
koliko, toliko stabilnom. Tu prvenstveno mislim na odlazak EUFOR-a, što još
nije definitivno, ali prilično izvjesno, te pritisak da se zatvori Ured visokog
predstavnika. Ne smatram ni ja da Ured visokog predstavnika treba držati u BiH
beskonačno, ali moramo znati šta dolazi poslije zatvaranja OHR, a potom i biti sigurni
da to nešto, što je neki oblik prisutnosti međunarodne zajednice kroz
predstavnika EU, dakle da takav novi ured jest sposoban d se nosi sa postojećim
neriješenim problemima. Konačno, vjerujem da
Sjedinjene države moraju preuzeti vođstvo, ne da bi upravljale Evropskom unijom
u BiH, već zato što u Uniji ima 27 glasova koji vuku često na razne strane i
potreban je jedan zajednički imenitelj" – istakao je gospodin Bassuener,
odgovarajući na pitanje reporterke Glasa Amerike.
Mada smo već naveli ono
najbitnije što je rekao Obrad Kesić, konsultant brojnih vašingtonskih
institucija kada je u pitanju Balkan, zbog oprečnog mišljenja u odnosu na ostale učesnike
skupa, gospodina Kesića smo zamolili da pojasni neke od svojih ocjena:
"Pa, prvo mislim da je se pokazalo da ta institucija (OHR – op. ured.) ne funkcioniše. Jednostavno, da institucija kao celina, a i sam Visoki predstavnik, više nemaju nešto konstruktivno čime mogu da doprinesu u rešavanju najvećih problema koji su isperd Bosne i Hercegovine. Mislim da je ova zadnja konfrontacija između Narodne skupštine Republike Srpske i Visokog predstavnika pokazala to. Jednostavno, mi smo posle toliko godina u jednoj situaciji gde Visoki predstavnik sada rešava neka pitanja kroz takozvana Bonska ovlaštenja, ali u suštini to samo odlaže tu raspravu… zato što svi znaju, što su svi svesni da ta osoba neće tu da bude dugoročno, da će jednog dana da nestane… Ja mislim da je sada mnogo bitnije da se napravi jedan temelj koji je mnogo zdraviji za rešavanje svih tih pitanja, uključujući i pitanje reforme Ustava. Jednostavno, ako strane koje trebaju da preuzmu najveću odgovornost, a to su lokalni političari, očekuju da će neko, međunarodna zajednica, da rešava sve te probleme za njih… onda ne postoji volja, dobra volja, da se oni sami brinu oko tih pitanja" – rekao je gospodin Kesić.
