Oni malo stariji sjećaju se slogana "I poslije Tita - Tito". Bilo je to tada, odmah nakon Titove smrti, zvanično uvjerenje da će tadašnja Jugoslavija ostati kakva jeste, i da će "bratstvo i jedinstvo biti čuvano ko zjenica oka," kao zadužbina čovjeka koji je tu zemlju vodio više od 50 godina. Danas, nakon svega, u nekoliko gradova bivše Jugoslavije opstaju tek azili nostalgije za tim vremenima. Jedan od tih prostora je i nekadašnji sarajevski Muzej revolucije.
U polurazrušenoj zgradi, u simboličnom okruženju zarđalog oružja… kafe TITO. Na ulazu, još jedna nekad nezaobilazna parola – “ Mi smo Titovi... Tito je naš.” Na zidovima slike pionira sa Titom i tekst pionirske zakletve. Ti sa slika su sad uveliko četrdesetogodišnjaci i, vjerovatno ne svraćaju u kafe.
Gosti kafea se jedva sjećaju i posljednjeg rata, a o Titu su čuli samo od svojih roditelja.
“Otprilike.., znam po pričama roditelja, starijih, kako je to bilo neko divno vrijeme, kako se tad živjelo...” – kaže 23-godišnja Emina.
Titova ideja o liberalnom socijalizmu i prijateljstvo i sa komunističkim istokom i kapitalističkim zapadom, koje je uspješno održavao dugo godina, rezultiralo je najprosperitetnijim periodom u istoriji Balkana. Mnogi koji pamte Titovu vladavinu, i danas slave period kad nije bilo etničkih i vjerskih podjela i kad je zemlja ekonomski rasla.
O svojim susretima sa onima koji pamte Tita Svetlana Broz, unuka Josipa Broza, govori:
“Ja sam i za vreme rata, hodajući po Bosni i Hercegovini, sretala ljude koji su iz skrivenih fijoka, iza svojih ormara, negde zapretene, vadili fotografije Titove i govorili…. "Ako mi ih neko nađe, ubiće me, ali ja ne mogu toga da se odreknem, …To je bio simbol mog življenja… mog života… kvalitetnog života.”
Gospođa Broz je odlučila da se preseli u Sarajevo, jer organizacija za građanska prava kojoj je na čelu, nije bila dobrodošla u Srbiji, u vrijeme Slobodana Miloševića.
Za kraj ove kratke priče, jedna cifra, a dva različita podatka.
Tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji ubijeno je, prema nekoliko procjena, 200.000 ljudi.
Danas, gorke li simbolike, 200.000 ljudi iz zemalja bivše Jugoslavije su članovi raznih organizacija i udruženja koja nose Titovo ime i zalažu se za ostvarenje njegovih ideja.
