Iran je jedno od najvažnijih vanjskopolitičkih pitanja sa kojima se sučeljava novoizabrani predsjednik Sjedinjenih Država Barack Obama. Tokom duge izborne kampanje, Obama je više puta branio svoju spremnost da otvori dijalog sa Teheranom. Međutim, put do potencijalnog američko-iranskog izmirenja je i složen i opasan.
Sjedinjene Države su prekinule diplomatske odnose s Iranom prije 30 godina, odnosno od izbijanja iranske revolucije i zauzimanja američke ambasade u Teheranu 1979. godine, pa sve do današnjeg spora oko iranskog nuklearnog programa. Međutim, pomirenje sa Iranom, o čemu se nikada nije govorilo tijekom administracije predsjednika Busha, postalo je tema rasprava. Novoizabrani predjsednik Barack Obama je predočio tijekom svoje izborne kampanje da je spreman promijeniti politiku prema Iranu.
Suprotno onom što neki tvrde, nemam nikakvu namjeru da sa protivnikom razgovaram u prazno. Ali kao predsjednik Sjedinjenih Država bio bih spreman predvoditi oštru i principijelnu diplomaciju sa iranskim liderima u vrijeme i na mjestu koje bih sam odabrao i samo u funkciji unaprijeđenja američkih interesa, kazao je Obama.
Otapanje zamrznutih američko-iranskih odnosa bilo bi isto što i, kažu stručnjaci, neočekivano popuštanje dugotrajnih napetosti između Sjedinjenih Država i komunističke Kine u vrijeme administracije Richarda Nixona..
Međutim, pomirenje bi zahtijevalo od obje strane da pređu preko sadašnjih sporova, i onih iz prošlosti.
Ken Katzman, ekspert za Iran u Kongresnom istraživačkom centru, kaže da ne treba očekivati prodor u odnosima sličan Niksonovom sa Kinom, i dodaje:
Jaz između stavova je toliko dubok da ne vidim velikih šansi za neki veliki preokret i pomirenje između Sjedinjenih Država i Irana, bez obzira na to ko je predsjednik Amerike.
Ipak, nuklearno pitanje bi moglo voditi ka eventualnoj promjeni u američkom stavu prema Iranu.
Ken Katzman, Kongreski istraživački centar kaže da o što bi nova administracija odustala od uslovljavanja početka pregovore sa zamrzavanjem iranskog procesa obogaćivanja uranijuma, bi praktički bio prvi znak da dolazi do promjene u politici prema Iranu. To je do sada bila glavna prepreka.
Bob Baer, bivši operativac Centralne obavještajne agencije, CIA i dobar poznavalac prilika na Bliskom Istoku, kaže da administracija predsjednika Obame treba otvoriti posredni put prema Iranu preko kojeg bi se pregovaralo o dnevnom redu razgovora, a potom i da uputi specijalnog izaslanika u Teheran.
Ukoliko odbiju, ili se izaslanik pojavi u Teheranu ali ga niko ne primi, znaćemo odgovor. Vratiš se na avion i kući. Međutim, neće se ništa znati sve dok ne bude upućen stvarni izaslanik, kaže Baer.
Međutim, Gari Bernstan koji je takođe nekada radio za CIA-u tvrdi da su pregovori besmisleni jer Iran podržava militantne organizacije kao što je Hezbollah u Libanu:
Neće biti moguća mirna tranzicija u Iranu, i mislim da su Iranci na kursu suprotnom od našeg. I to zbog toga što oni vjeruju u terorizam kao efikasan vidu vodjenja vanjske politike. I na kraju će postupiti tako da Sjedinjene Države neće imati drugog izbora nego da primjene silu.
Najnoviji izveštaj Centra za borbu protiv terorizma pri vojnoj akademiji West Point, navodi da bi do američko-iranskog pomirenja moglo doći na osnovu zajedničkog interesa dvije zemlje za stabilan Irak.
Iran uživa veliki utjecaj među iračkim šiitskim političkim strankama i milicijama. Dvije strane su u Bagdadu održale nekoliko sastanaka, koji međutim nisu polučili veće rezultate niti je na njima proširivan dnevni red razgovora.
