Predstavnici Udruženja slijepih i slabovidnih lica Republike Srpske u Banjaluci su prije dan, dva predstavili posebno obučenog psa za pomoć slijepim osobama. Pas porijeklom iz Norveške, dresiran je u Centru za obuku pasa u Zagrebu. Nakon višemjesečne obuke pas je svoje konačno utočište našao u Derventi, a njegova nova vlasnica je nastavnica muzike Violeta Pećić. Ona će ubuduće svoje svakodnevne obaveze, s obzirom da je slijepa, moći obavljati mnogo lakše uz pomoć psa koji je osposobljen za tu vrstu pomoći. Riječ je o ženki po imenu Ksalija, ili Lija, kako je od milja i skraćeno nazivaju.
Blaženka Antolin, dreserka u Centru za obuku pasa u Zagrebu, ističe da je dresura pasa za tu vrstu namjene vrlo specifična:
«Školovanje za psa vodiča je najteži oblik školovanja baš zato što je to jedini oblik obuke kada pas odbija poslušati komadu koju mu izdaje onaj ko ga koristi. Svi ostali vidovi dresure.... od pasa tragača za minama, drogom.... ti psi bezuvjetno slušaju svoga vodiča, svoga korisnika. U ovom slučaju, ako će Violeta doći do neke rupe, do neke prepreke, a ona ne zna da je ta prepreka ispred nje i daje komandu svom psu da ide, pas to odbija poslušati jer bi je na taj način doveo u opasnost.»
Inače, ovakvi psi se obučavaju od šest do osam mjeseci i njihova cijena je oko 7.000 eura, a Lija je prvi pas u Republici Srpskoj, odnosno drugi u Bosni i Hercegovini za pomoć slijepim licima. Međutim, korištenje pasa za ove namjene nije zakonski regulisano, tako da to već u samom startu može stvoriti određene probleme. O tome nova vlasnica Lije Violeta Pećić kaže:
«U jednoj prodavnici su tražili da što prije napustim objekat jer je tu hrana i tako dalje, dok svugdje u svijetu, zahvaljući određenim zakonima, pas koji pruža pomoć slijepoj osobi ima pristup i u restorane, i u domove zdravlja... Svuda gdje ja moram da uđem i pas ima pravo da uđe. Zato je važno da se i ovdje zakon što prije donese, da bih ja, kao korisnica, bila sigurna... odnosno da osjećam da imam pravo da to zahtijevam od drugih ljudi... Ovako, zapravo mene zakon ne štiti.»
Predstavnici Udruženja slijepih i slabovidnih lica Republike Srpske očekuju da će nadležni u resornom entitetskom ministarstvu imati sluha i pomoći u rješenju, ne samo ovog, već i brojnih drugih problema sa kojima se suočava ova populacija stanovništva.
«Poznato je da se slijepi ljudi mogu kretati na tri načina. Jedan, najšeći koji se primjenjuje, je uz pomoć pratioca. Drugi je kretanje uz pomoć bijelog štapa, a treći način je uz pomoć psa vodiča za slijepe. Nažalost, ovaj treći način kod nas nije zaživio u praksi, a ovo je prva prilika, prva promocija kojom na neki način otvaramo prostor i vrata svim našim članovima da se zaiteresuju za ovaj vid kretanja. U svijetu negdje oko petnaestak posto populacije slijepih koristi psa vodiča za kretanje» - kaže Branko Suzić, predsjednik Udruženja slijepih i slabovidnih lica Republike Srpske.
Stoga se predstavnici Udruženja nadaju da ovaj slučaj neće ostati usamljen, te da će još nekoliko članova ovog udruženja uskoro, i pored veoma visoke cijene za ove pse, na sličan način, bar djelomično, ublažiti probleme sa kojima se susreću u svakodnevnom životu.
