Za manje od mjesec dana nakon što se vratio sa srednjeistočne turneje, predsjendik SAD George Bush odlazi Evropu. U kratkoj izjavi pred odlazak gospodin Bush je izrazio zabrinutost u vezi ekonomije i rastućih cijena energije. Govoreći reporterima ispred Bijele kuće u Washingtonu, on je jutros rekao da je jak dolar u interesu SAD i globalne ekonomije, te istakao da je američko tržište jedno od najlikvidnijih na svijetu i da će se dugogodišnje zdravlje američke ekonomije odraziti na vrijednost dolara.
O američkoj posvećenosti snazi domaće valute gospodin Bussh će, kako je rekao, razgovarati sa evropskim liderima tokom sedmicu dana dugog puta po starom kontinentu, tokom susreta sa liderima Evropske unije i svojim domaćinima u glavni gradovima ključnih američkih saveznika - Njemačke, Britanije, Italije i Francuske:
Sadašnji odlazak u Evropu može se nazvati oproštajnom turnejom predsjednika Busha. Kako se bliži kraj njegovom predsjednikovanju , on želi obići evropske prijestonice i još jednom naglasiti važnost dobrih trans-atlantskih odnosa. Te su veze dugo vremena bile zategnute, uglavnom zbog rata u Iraku. Tenzije su se podigle početkom invazije na Irak, rasle su i tek u posljednjih par godina nešto se smirile. Od početka drugog mandata predsjednika Busha, Bijela kuća pokušava poboljšati odnose sa Evropljanima. Predsjednikova poruka je jednostavna - više je toga što nas ujedinjuje od onog što nas dijeli:
«Savezništvo Evrope i Sjeverne Amerike je temeljni stub sigurnosti. Naša robustna trgovina jedan je od motora svjetske ekonomije. Naši primjeri ekonomske i političke slobode daje nadu milionima ljudi kojima je dosta represije i siromaštva.»
Za 12 mjeseci, nakon druge inauguracije, gospodin Bush je tri puta posjetio Evropu. U februaru 2005. godine on je, kao prvi američki predsjednik, posjetio briselsko sjedište Evropske unije i tom prilikom, između ostalog, rekao:.
«Naše snažno prijateljstvo je ključno za mir i prosperitet diljem svijeta. Nikakva trenutna debata , nikakva prolazna neslaganja, nikakva sila na svijetu nas nikada neće podijeliti.»
U to vrijeme cilj je bio promijeniti ton, ublažiti gorčinu rata, kaže John K. Glenn, čelnik Programa za vanjsku politiku pri Marshallovom fondu:
«Svjedoci smo u posljednjih nekoliko godina nečemu što možemo nazvati džentlmenskim dogovorom da se ne priča o Iraku. Umjesto toga, trans-atlantski odnosi su fokusirani na neku vrstu globalne agende, na zajednički izazovi koji su pred nama. A ta je lista zaista povelika.
Na toj listi su Iran, uspon Kine i Rusije i ekonomija, posebno trgovina.Kada je u pitanju Iran, predsjednik Bush je prihvatio evropsku diplomatsku inicijativu koju predvode Njemačka, Francuska i Britanija, ističe gospodin Glenn:
«SAD i Evropa rijetko da imaju neke ogromne razlike, kakve su na primjer pitanje Iraka. Bilo je prigovora oko nedostatka kosultacija i koordinacije, kada je upitanju Srednji Istok. No, osim toga, američko-evropski odnosi su već dugo manje više funkcionalni i prilično uspješni.»
Posljednjih godina drugog mandata predsjednik Bush se sastaje i razgovara s novom grupom evropskih lidera koji su signalizirali da imaju dobru volju surađivati s Washingtonom. Angela Merkel i Nicholas Sarkozy, lideri Njemačke i Francuske, unijeli su ogromnu promjenu, naglašava novinar i analitičar Centra za strateške i međunarodne studije:
«Tijekom izborne kampanje za predsjednika Francuske Sarkozyja su zvali, Amerikanac. I on nije krio da želi poboljšati odnose, zapravo ne samo da ih želi popraviti, nego i da se divi Sjedinjenim Američkim Državama. Cijela klima u Evropi je postala mnogo više pro-američkom i sve se više se među običnim ljudima osjeća naklonost prema Americi.»
Poboljšanje imidža SAD, prema ispitivanju javnog mnijenja u Evropi, nije veliko, ali je stvarno. To je, kažu stručnjaci, posebno rezultat skore promjene u Bijeloj kući, odnosno novembarskog biranja narednog američkog predsjendika. Gospodin Dale dodaje da je poboljšanje također rezultat sve većeg shvatanja da se dvije strane međusobno trebaju:
«Odnos između Evrope i SAD biće apsolutno ključ za rješavanje problema 21. stoljeća. Gdje to Amerikanci mogu tražiti saveznike osim u Evropi? To mora biti Evropa.»
Gospodin Dale zaključuje da, usprkos nekim fundamentalnim problemima, Amerikanci i Evropljani dijele one osnovne vrijednosti - vladavinu zakona, demokraciju, i slobodu, te ističe da je ta povezanost jedinstvena u cijelom svijetu.
